Kad ne smišlja kako poboljšati svijet primjenom novih inovacija i tehnologija, Zagrepčanin s belgijskom adresom Robert Mikulandrić stigne braniti boje Hrvatske i na međunarodnim curling natjecanjima. Svestrani Robert je znanstvenik koji je istraživački i poslovni put nakon Zagreba i Njemačke nastavio u Belgiji. U Belgiju se preselio 2014. godine kao istraživač na Sveučilištu KU Leuven, gdje je i doktorirao.

          Robert radi posao koji je oduvijek sanjao - u odjelu za istraživanje i razvoj novih proizvoda i tehnologija. Smatra da ima nevjerojatnu sreću raditi u tvrtki koja je u razvoj revolucionarnih ideja i tehnologija spremna uložiti novac i podržati i najluđe zamisli. Kad je razmišljao o tome da li će samostalno otvoriti tvrtku i biti poduzetnik, shvatio je će mu samom biti nemoguće prikupiti sredstva potrebna za istraživanje i razvoj svojih ideja. Tim je više vrijedan rad u tvrtki Atlas Copco gdje je njegov zadatak pronaći nove tehnologije i razviti prototipove koji će kroz dvije tri ili više godina izaći na tržište.  Robert je i vlasnik jednog patenta koji opisuje tehnologiju za izdvajanje vode iz zraka.

          No u posljednje vrijeme on i njegov tim posvećeni su razvoju novih tehnologija za razvoj vodika i tehnologija koje se odnose na ugljikov dioksid. O svojim istraživanjima ne može reći puno više, dok su još u fazi razvoja, no kaže da su „fantastična i uzbudljiva“. I svakodnevno na svom poslu koristi znanje koje je stekao na Fakultetu strojarstva i brodogradnje.

          Robert Mikulandrić rodio se u nadarenoj obitelji. Njegov je otac vrsni stručnjak i inženjer strojarstva,  a ujak nadareni informatičar, student PMF-a koji je nakon studija otvorio svoju informatičku tvrtku i postao iznimno uspješan.  Njegova je majka vlasnica diploma s dva fakulteta i osnivačica je prve igraonice za strane jezike u Zagrebu. „Ona je zaslužna za moj poduzetnički duh,“ poručuje Robert.

          Robert je oduvijek bio talentiran za informatiku i programiranje, ali jednako tako je volio matematiku i fiziku. Upisao je MIOC, XV gimnaziju u Zagrebu i ondje shvatio da mu je fizika mnogo draža i da su njene primjene neograničene. Nadarenost za fiziku dovela ga je i na državna natjecanja.

          Iako je mogao upisati bilo koji studij, ipak se odlučio za Fakultet strojarstva i brodogradnje, možda ponajviše zato što je i njegov otac studirao ondje. Nikad nije požalio zbog te odluke i na najbolji je mogući način iskoristio znanje koje je tamo stekao.

          Upisao je FSB 2005. godine, a na trećoj godini studija upisao je smjer Energetika. 

„Pitao sam oca što njemu u njegovom poslu najviše treba. Kako je otac otvorio tvrtku i radi u energetici rekao je da mu najviše nedostaje dobrih stručnjaka iz područja energetike. Pogledali smo sve predmete na svim smjerovima, a Energetika se učinila najboljom. I tako sam upisao Energetiku.“ Najviše je volio raditi simulacije termo-kemijskih procesa u energetici, simulacije procesa izmjene topline i izgaranja.

          Bio je odličan student i osvojio je dvije stipendije, dobio je medalju fakulteta za doprinos akademskoj zajednici i bio najbolji student smjera Energetike. Kad je završio studij 2010. otvorila mu se prilika raditi na katedri kod prof.dr.sc. Dražena Lončara kod kojeg je i diplomirao. Zbog njegovog je predmeta zavolio strukturu rada, programiranje i simulaciju energetskih procesa te se zato i odlučio za doktorat.

          Dojmila su ga se i predavanja prof.dr.sc. Nevena Duića, koji je spajao ekonomske modele i poslovne studije isplativosti projekta. To se znanje pokazalo neprocjenjivim i danas je sastavni dio posla kojega obavlja. Na predavanjima doc.dr.sc. Mihajla Firaka zavolio je istraživanje i testiranje novih tehnologija koje su nekada bile daleka budućnost, a danas su već u fazi primjene. Zahvaljujući ovim predavanjima danas razvija ideje i tehnologije po kojima je poznata tvrtka za koju radi.  

          Doktorat je upisao 2010.godine, kratko je čak radio u njemačkoj tvrtki za razvoj solarne energije, a onda se 2013. godine prijavio za stipendiju njemačke vlade za istraživanje tehnologija za energetsku tranziciju na Tehničkom sveučilištu u Dresdenu. U Dresdenu je nastavio raditi na projektu koji je bio tema njegova doktorata: Rasplinjavanje biomase. „Cilj istraživanja bio je razvoj matematičkog modela koji će predvidjeti pogonske parametre s razumnom brzinom i točnošću u različitim i promjenjivim pogonskim uvjetima tokom rasplinjavanja“, opisuje Robert.

          I baš tad se otvorilo mjesto za doktoranta na projektu simulacije poljoprivrednih strojeva na Sveučilištu u Leuvenu. Od svih prijava u 2014. prihvatili su njegovu i tako je došao u Belgiju. Tako je i na belgijskom sveučilištu pisao doktorat i završio ga 2018. godine te sada ima dva doktorata, jedan s KU Leuvena i jedan sa Sveučilišta u Zagrebu.

„ Prijelaz u industriju dogodio se postupno. Afinitet prema razvoju proizvoda koji tek trebaju doći na tržište će doći na tržište me oduvijek privlačio. To je nešto opipljivo, nešto što možeš pokazati i reći 'i ja sam na tome radio’. To mi se dopalo dok sam radio na KU Leuven jer je projekt bio u suradnji s Case New Holland proizvođačem poljoprivrednih strojeva,“ prisjeća se Robert.

          Bez studija energetike ne bi došao do ove pozicije – poručuje Robert. Ostao je u kontaktu s mentorom, ostalim profesorima i kolegama i profesionalno i privatno. Kum njegove kćeri Mile, Hrvoje Mikulčić i danas radi na FSB-u, a zbog posla često kontaktira s kolegama iz PowerLab-a na Energetici. Zadovoljan je i uživa. Nema straha oko budućnosti. Ima priliku razvijati najodvažnije tehnološke ideje koje mogu potaknuti novi val energetske tranzicije. Što više poželjeti?