Nebojša Gavrilov
Zagrepčanin; Nebojša Gavrilov, u srednjoj tehničkoj vojnoj školi je proveo dvije školske godine, do rata, nakon čega obrazovanje nastavlja u kemijskoj školi KGTŠ, poznatijoj danas kao prirodoslovna škola Vladimira Preloga. Godine provedene u vojnoj školi bile su zanimljive i intenzivne. Program je zahtijevao visoki stupanj discipline. Odmah po završetku srednje škole, Nebojša se zaposlio, no kako je to bilo vrijeme s manjkom radnih mjesta za kemijske tehničare, posao je pronašao izvan struke. No tu je shvatio da će bez nadogradnje obrazovanja teško pronaći posao koji ga zanima. U to vrijeme dvoumio se između Pomorskog fakulteta u Rijeci i Fakulteta strojarstva i brodogradnje (FSB) Sveučilišta u Zagrebu.
Odlučio se za zagrebačko sveučilište i 1997. upisao Fakultet strojarstva i brodogradnje.
„Sve mi je nakon vojne škole i discipline koju su tamo zahtijevali bilo lagano. FSB je ispunio sva moja očekivanja i sa zanimanjem sam pratio sva predavanja te ih svladavao. Sve do Termodinamike. Na tom sam se kolegiju susreo s malo drugačijim konceptom razmišljanja i trebalo je uložiti nešto napora da se sve shvati. Taj mi je predmet izmijenio i percepciju stvarnosti u inženjerskom smislu.“
Iako je tada na FSB-u postojao čak i vojni smjer, što je Nebojši bilo poznato, odlučio se za drugi smjer. Razgovarajući s kolegama s Fakulteta shvatio je da u energetici postoji kontinuirani razvoj i nudi mnogo potencijala za rast. Zato je na trećoj godini upisao smjer Energetika.
„Smjer kao smjer je bio OK, ali ono što je bio sjajno i jedinstveno u Hrvatskoj bio je PowerLab. PowerLab je računalna učionica koje je bila samo naša u kojoj smo se prvi put ozbiljnije upoznali s računalima i s najmodernijim programima za koje do tada nismo ni sanjali da postoje. I tad se u meni razvila ljubav za studij, za istraživanje, za nova otkrića.“
PowerLab je osnovao, uz blagoslov vrha Fakulteta, prof.dr.sc. Neven Duić možda baš s mišlju da omogući studentima drugačiji pogled na učenje i usvajanje znanja kroz neobavezno druženje uz računala.
„Veoma brzo se razvio mali nukleus studenata koji su bili redoviti posjetitelji PowerLab-a, a prednost je bila da se u njemu može boraviti kad god poželiš. Administratori su mogli u njemu boraviti i 24 sata na dan. Mogli smo ondje biti i za Novu godinu. Imali smo čak i svoj frižider i tamo smo mogli ostaviti i hranu i, naravno, učiti zajedno. Ta je računalna učionica okupljala studente više generacija, čak su tri ili četiri generacije dijelile taj prostor. Kada bi pisali seminare, diplomske radove susretali smo se unutra i mogli smo razmjenjivali znanja, pogotovo o korištenju računala kako bi si olakšali izradu seminarskih radova i sl. Bili smo zainteresirani da boravimo tamo i da dijelimo informacije. Kad nam nešto nije išlo, lako smo mogli zatražiti pomoć i tako rješavati probleme. Internet je bio nestvarno brz za ono vrijeme što je bilo neprocjenjivo. I to je ono što nas je razlikovalo od ostatka FSB-a.“
Energetičari su imali resurse koje drugi studenti u Hrvatskoj nisu imali i profesore koji su ih učili kako praktično rješavati probleme primjenom novih alata.
„To me je potpuno oduševilo. Razumio sam i usvajao nova znanja, a otkrića su se samo nastavljala. Bio sam stvarno sretan odabirom smjera. I taman kad zadovoljno zaključiš jednu cjelinu dođe novi izazov kojeg treba savladati. Primjerice prof. Duić je nakon svakog predavanja tražio da napišemo esej na neku zadanu temu. I nakon svakog eseja nas je počastio ne baš lijepim komplimentima o našem pisanju. Tako nas je natjerao vježbati, osim tehničkih znanja i kreativno izražavanje, izražajno komuniciranje u svezi problema i rješenja, direktno i nedvosmisleno iznošenje stavova i zamisli. I tako smo se počeli truditi i u pisanju eseja.“
Profesor Duić imao je još jedan zanimljiv zahtjev. Posjedovao je zbirku časopisa iz energetike na engleskom jeziku i insistirao da svaki student časopise odnesu kući i vrate ih nakon dva tjedna. Važno mu je bilo da su im materijali o najnovijim dostignućima iz energetike dostupni.
„Ne biste mogli dobiti potpis bez tog uvjeta, a sve što trebaš je uzeti časopis doma. I onda kreneš listati pa čitati pa shvatiš da ima odličnih članaka. Onda naravno uzmeš i drugi pa i treći časopis.“
Profesor Duić je na predavanjima postavljao izazovna pitanja koja su rezultirala dubljim promišljanjem o energetici i ekonomiji.
„Kod mene su njegova predavanja prouzročila neku vrstu buđenja. Kad smo, primjerice, trebali raditi proračune o tome je li neki projekt isplativ ili nije, što nas nitko do tada nije učio na fakultetu. Mi smo stručnjaci energetike i zaduženi smo dizajnirati energetske sustave ili konstruirati njihove dijelove, a ne promišljati o isplativosti i financiranju. E, to se potpuno promijenilo. Morali smo računati hoće li se investicija isplatiti za 7 ili 30 godina i koliko ima smisla investirati u projekt. Dobili smo tako dodir s realnošću. To je ono što je meni bilo najupečatljivije na našem faksu“
U lijepom sjećanju ostao mu je i dr. Pavić koji je studente učio praktičnim vještinama, s obzirom na to da je prije radio u industriji. Njegov je moto bio red, rad i disciplina, baš kao i Nebojšin usvojen u vojnoj školi. Iako je bio strog, uvijek je bio spreman razgovarati o tehničkim rješenjima i spreman pomoći. Dojmio ga se i profesor matematike Krnić i profesorica matematike Singer koja je specijalizirala numeriku i u svojim je predavanjima spajala matematiku i računala te tako studentima pokazala neke osnovne vještine koje su kasnije koristili u PowerLab-ovim programima.
„Moram pohvaliti jednu katedru koja je zanemarena, a to je katedra o industrijskoj sociologiji koja nas je učila kako se ophoditi s ljudima. Kao budućim menadžerima dala nam je saznanja kako komunicirati s kolektivom koji radi u pogonu, u kojemu su radni uvjeti teški, nekad i po život opasni. Iznimno koristan kolegij“
Profesor Duić ostvario je i suradnju s industrijom pa se za tvrtku AVL na kraju studija moglo raditi i tako stjecati znanja potrebna za diplomski rad.
„Moj je diplomski rad bio programiranje modula za simuliranje redukcije NOx-a u ispušnim plinovima korištenjem barijevih spojeva. Bio je to spoj kemije i strojarstva, što mi je bilo blisko.“
U srednjoj školi radeći na praksi u Plivinom odjelu razvoja i istraživanja pod mentorstvom mr.sc Dženane Suzanić, shvatio je da je to ono što želi raditi i nakon diplome.
„Nakon studija dobio sam priliku raditi u Končar Energetskim Transformatorima, koji su tada bili dio Siemensa, a sad su dio Siemens Energy-a. Kad se tamo otvorila pozicija za rad u odjelu za razvoj i istraživanje, odmah sam se javio na natječaj i evo već 13 godina sam tamo.“
Glavni dio posla je izrada izračuna raznih zagrijanja transformatora i programiranje alata za dimenzioniranje transformatora. Alati koji se isprogramiraju koriste se za izračun očekivanih maksimalnih karakterističnih zagrijanja transformatora koje transformator ne smije preći u svom radu. Te alate koriste projektanti u svakodnevnom radu kako bi dimenzionirali transformator tako da ne prijeđe maksimalne dozvoljene vrijednosti u tijeku ispitivanja u ispitnoj stanici tj. tijekom svog životnog vijeka.
„U zadnje vrijeme radim na softveru koji simulira rad tvornice i računa kad će koji proizvod biti gotov i to mi je jako zanimljivo. Imali smo nedavno i zahtjev za monitoring čistoće zraka u tvornici, a kako smo bili u tom trenutku ograničeni s budžetom za taj projekt, pristupio sam tom problemu inženjerski. Nismo krenuli u klasični shopping gotovih rješenja, već smo dizajnirali i napravili sami mjerne postaje. Sustav smo dizajnirali s open source softverskim rješenjima kako bi smanjili troškove na minimum. To rješenje smo osim u našoj tvornici implementirali još u nekoliko tvornica transformatora unutar Siemens Energy-a koje su bile zainteresirane za taj sustav. Napravili smo odličan proizvod od početka do kraja. Ispalo je to low cost rješenje koje nam daje mogućnost posrednog monitoringa svega što se događa u tvornici, a koje koristimo za detekciju izvora onečišćenja zraka u tvornici.“
Da su ih bili primorani kupovati samo jedan senzor bi koštao par tisuća eura, a bilo ih je potrebno najmanje 30-tak. Troškovi bi bili astronomski. Zato su Nebojša i njegov tim napravili vlastite mjerne postaje i sad imaju sustav koji funkcionira dobro i pomaže u poboljšanju kvalitete zraka tvornice što je i bio krajnji cilj.
„Jako sam sretan što radim u odjelu razvoja i istraživanja gdje često dobijem probleme koji su zahtjevni za riješiti, ali na kraju kad se riješe, sav uložen napor u rješavanje problema biva vraćen.“
A da vjeruje u energetiku i bolju Hrvatsku uz bolja energetska rješenja potvrđuje i njegov društveni angažman u politici. „Pokušavam pogurati neke smjernice i oblikovati ideje o energetici kako bi ih bilo moguće lakše implementirati lokalno. Ljudi koji se zalažu za energetsku transformaciju društva i kvalitetnija rješenja trebaju se čuti. Transformaciju treba provesti tako da od nje koristi imaju svi, od lokalnih kompanija do cjelokupnog društva.“
Nebojša Gavrilov na najbolji je mogući način iskoristio znanje stečeno na fakultetu i nadogradio ga. Njegova duboka zainteresiranost za energetiku očituje se u njegovom radu i aktivizmu o kojemu ćemo sigurno još čuti.
