Ponekad se dogodi da samo jedno predavanje zapali iskru koja se ne da ugasiti. Upravo to se dogodilo Mislavu Kircu kojega se na studiju energetike toliko dojmila ideja energetskog zadrugarstva, demokratičnog modela proizvodnje obnovljive energije u rukama lokalne zajednice, da je odlučio posvetiti karijeru razvoju takvih zajednica u Hrvatskoj. Malo po malo, on i njegovi istomišljenici okupljeni u Zelenoj energetskoj zadruzi, razvili su jedinstven model ulaganja u solarne elektrane, postali su zaštitni znak za građansku energiju i danas mnogi zahvaljujući njima znaju koliko je važna uključenost građana u proizvodnju električne energije.

 

Mislav Kirac je pasionirani zagovaratelj solarne energije. Za njega nema boljeg, čišćeg i dostupnijeg izvora energije od sunčeve svjetlosti. A njena najvažnija odlika je, prema Mislavu, njena demokratičnost, sposobnost da dotakne svaki kutak i sja ravnopravno svugdje. Nitko nema monopol na Sunce i solarna energija može gotovo svakom kućanstvu osigurati potrebnu energiju, neovisno o bilo kakvim vanjskim utjecajima. Ali što ako netko živi u zgradi? Što ako dio stanara želi solarnu elektranu i što ako u toj zgradi postoje osobe koje si ne mogu priuštiti ulaganje u solarne panele? Odgovor su energetske zajednice, model raspolaganja i dijeljenja energije kojeg zagovara i Europska unija. Mislav je prvi put pojam energetskog zadrugarstva čuo na predavanju Nevena Duića, na izbornom kolegiju osnove energetike.

 

 

„Zapravo je taj izborni kolegij odgovoran za to što sam svoj fokus na studiju usmjerio prema energetici. Imao sam razne ideje što bih mogao studirati i mnogo me toga zanimalo, ali sam se na kraju odlučio za Fakultet strojarstva i brodogradnje. Nisam znao koji bih smjer izabrao na trećoj godini pa sam slušao izborne predmete, među njima i osnove energetike. Prof. Duić je tada jako zagovarao obnovljivu energiju, a ja sam brzo shvatio da će ona biti pokretač velike tranzicije čovječanstva, iako me se nije toliko dojmila njena tehnološka strana već potencijalna društvena vrijednost. Na jednom je predavanju Neven Duić spomenuo kako su u tom trenutku u Danskoj 80 % svih vjetroturbina bile u vlasništvu farmera i lokalne zajednice i to je bilo to. Bio sam očaran. To mi je bila tako revolucionarna ideja da sam pomislio da je to pravi smisao energetike - pronaći način da neiscrpna obnovljiva energija bude dostupna svima.”

 

Danske energetske zajednice postoje od 80-ih godina prošlog stoljeća i primarno su bile okupljene oko toplana na biomasu gdje su lokalne zajednice, odnosno građani bili vlasnici stotina malih toplana koje su im distribuirale toplu vodu. Model energetskog zadrugarstva postoji u svijetu već jako dugo i zahvaljujući njemu brojne zajednice građana imaju osiguranu povoljnu obnovljivu, lokalno proizvedenu energiju čija cijena ne ovisi o naftnim kartelima, ponudi, potražnji i tržištu.

 

„Taj aspekt transformacije društva je nešto što me jako privuklo energetici, a koncept energetskih zajednica bio mi je nevjerojatno privlačan. Međutim, kad sam pitao profesora Duića da li bi takav model mogao uspjeti i u Hrvatskoj. Rekao je da sumnja upravo zato što je nepovjerenje građana u tom trenutku bilo preveliko. Ja sam ipak odlučio krenuti u borbu koja traje do danas, i taj primarni drive je ostao jer želim da i u Hrvatskoj može nastati zajednica u kojoj građani mogu biti vlasnici energetskog postrojenja i energije koja je čista, dostupna, koja je njihova i ne ovisi ni o kome.“  

 

 

A najbrži put do tih zajednica je solarna energija. Solarna je energija u proteklih dvadeset godina doživjela nevjerojatan procvat. U 2004. godini kad je Mislav krenuo na studij strojarstva cijena solara bila je ekstremno visoka, tehnologija je bila složena, a regulativa nije postojala.

 

„Ako si tada išao graditi solarnu elektranu bio si vizionar, a onda se dogodilo ono što su svi priželjkivali. Veoma brzo je krenuo nevjerojatan pad cijena i streloviti razvoj solarne energije. U svijetu je instalirano 60 puta više solara nego u 2009. kad sam diplomirao. U Hrvatskoj smo prije pet godina imali tek stotinjak kućanstava sa solarnim elektranama, danas ih imamo više od 18 000. Dakle solar je uspio premostiti put od najskuplje tehnologije do toga da je to danas zapravo najjeftiniji izvor struje i to je postigao u pola generacije.“

 

Diplomirao je 2009. godine i neko je vrijeme radio na Katedri za energetiku. Kad je shvatio da akademski put nije za njega javio se na natječaj Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) koji je nudio posao na konkretnim projektima. Točnije rad na projektima koji su energetiku koristili za rješavanje socijalnih i društvenih problema. Projekt ruralne elektrifikacije kojeg je i vodio, naziva svojim najboljim projektom i svojim najvrjednijim postignućem. Bio je to i njegov zadnji projekt na tom radnom mjestu.

 

 

„Bio sam zapravo jedini zaposlen na tom projektu, uz Melani Furlan koja je tad bila studentica, a danas mi je kolegica u ZEZ-u. Trebali smo obići sve zabačene krajeve Hrvatske i pronaći kućanstva koja žive trajno bez struje. Pronašli smo oko 50 kućanstava koje žive u takvim uvjetima, a najčešće su to bila samačka kućanstva u selima u kojima se infrastruktura nakon rata nikad nije obnovila. U projektu smo imali budžet za samo četiri off-grid solarna sustava, a mi smo imali 50 kućanstava na popisu. Nisam se mogao s tim pomiriti, jednostavno mi je bilo neprihvatljivo ostaviti sve druge bez struje. Jako puno vremena sam utrošio da uvjerim općine, županije i FZOEU da svakom od tih kućanstava dovedemo struju i da se osiguraju sredstva za svih pedeset elektrana. I uspjeli smo. Uspjeli smo uvjeriti sve institucije da je to cjenovno mnogo isplativije nego povlačiti kilometre kablova do njihovih sela i utrošiti mnogo više novca. Bio sam neizmjerno sretan, a kad sam vidio sreću na licima tih ljudi shvatio sam da je to ono što me motivira, to je ono što želim raditi. Bila je to i potvrda da solarna energija može riješiti ne samo energetske, već i brojne društvene probleme. Tad sam i vidio da energetika ima i ogroman socijalni aspekt“

 

Na ovom se radnom mjestu osnovala i Zelena energetska zadruga. U UNDP-u su s njim radili stručnjaci koji su kao i on dijelili istu strast prema socijalnoj komponenti energetike i njezinoj vrijednoj društvenoj ulozi. Ti su mladi ljudi postali jezgra današnje Zelene energetske zadruge.

„Sa mnom su radili Zoran Kordić, Goran Čačić, Robert Pašičko i drugi. Radeći u UNDP-u provodili smo i projekt Citizen Energy, prvi projekt u Hrvatskoj koji se baš sustavno bavio energetskim zajednicama, odnosno zadrugama. Iz tog se projekta u 2013. godini rodio ZEZ i nas devetero osnivača smo tad odlučili napraviti malu solarnu elektranu na krovu kao pilot energetske zajednice po uzoru na takve inicijative iz Europe.“

 

 

U početku je ZEZ djelovao kao platforma za razvoj svijesti o građanskoj energiji i energetskim zajednicama. Prve su godine rada zadruge bile zahtjevne pa su svi osnivači kao i Mislav, radili i druge poslove. Nakon UNDP-a Mislav se zaposlio UNICEF-u želeći nastaviti rad na socijalno angažiranim energetskim projektima.

 

„Nakon tri godine rada u UNICEF-u sam se vratio u ZEZ i trajno zaposlio. ZEZ je u međuvremenu napravio ogroman pomak, postao je mjesto znanja i potpore za sve organizacije, zajednice, gradove i općine koje u Hrvatskoj žele razvijati građansku energiju. Ja sam programski koordinator u ZEZ-u, a ujedno sam suosnivač i upravitelj zadruge ZEZ Sunce koja broji 127 članova i najveća je takva zajednica u regiji. ZEZ Sunce okuplja građane za zajedničko ulaganje u solarne elektrane, za zajedničko stvaranje pozitivnih, društvenih, ekoloških i ekonomskih vrijednosti u zajednici. Svi oni koji su zainteresirani za proizvodnju obnovljive, lokalno proizvedene električne energije dobrodošli su u zadrugu ZEZ Sunce.“

 

 

Zahvaljujući ZEZ-ovom modelu ulaganja svatko može biti dio zajednice i suvlasnik sunčane elektrane koje planiraju graditi po cijeloj Hrvatskoj. “Križevački sunčani krovovi” su prvi primjeri projekata građanske energije i grupnog ulaganja u obnovljive izvore energije u Hrvatskoj. Projekti su u potpunosti financirani od strane građana prema modelu mikro zajmova. U suradnji Zelene energetske zadruge i Grada Križevaca, 2018. i 2019. godine kroz crowdinvesting kampanje su prikupljena sredstva za ugradnju fotonaponskih elektrana na dvije javne zgrade u Križevcima. Kroz ovakve su kampanje dobili povjerenje građana kroz veoma transparentan model financiranja izgradnje sunčanih elektrana u kojima mogu sudjelovati svi. ZEZ Sunce nastavlja tu ideju i postaje najveća energetska zajednica u Hrvatskoj u praksi.

 

„U ožujku 2024. otvorili smo prvi poziv za članove s ciljem izgradnje solarne elektrane na Gradskoj tržnici u Križevcima i u samo desetak dana od građana iz cijele Hrvatske smo prikupili 140.000 eura potrebnog ulaganja za elektranu od 200 kW. Razvijamo još projekata, a za svaki ćemo otvoriti novi poziv za članove.“

 

 

Uspjeh projekta u Križevcima pokazao je kako su građani Hrvatske spremni biti dio zelene obnovljive revolucije, zapravo se čini da su jedva dočekali sudjelovati. ZEZ Sunce se zauzvrat obvezao da će energiju koju proizvede elektrana u Križevcima, ali i sve buduće, prodavati na tržištu i od ostvarene dobiti će osigurati prinos za članove. Očekivani godišnji prinos trebao bi iznositi 5 %, a konačan iznos ovisit će o financijskim rezultatima. Prvu isplatu mogu očekivati u 2026. godini.

 

„Ambiciozan je to plan, ali evo dokazali smo da građanska energija funkcionira, da nije utopija i da može uspjeti u Hrvatskoj. ZEZ Sunce će dio dobiti ulagati i u društveno korisne projekte, a najviše ćemo se usmjeriti na projekte smanjenja energetskog siromaštva i zaštite okoliša. Dugoročno radimo na tome da naši članovi mogu koristiti energiju iz naših elektrana i na taj način smanjiti račun za struju i dugoročno osigurati povoljnu cijenu struje.“

 

 

U Amsterdamu gotovo da nema krova koji nema solarnu elektranu, a broj energetskih zajednica u Nizozemskoj je impresivan. Ta relativno mala zemlja ima više od 700 registriranih energetskih zajednica koje su na vrijeme razvili, donijeli su i zadovoljavajuću zakonsku regulativu i rade na njenom poboljšanju. Budući da je ZEZ dio Europske federacije energetskih zajednica(REScoop) vidjeli su ogromne dobrobiti takvih zajednica koje su pionirski zagovarali, ali je Hrvatska uporno kaskala za svima. Važnost energetskih zajednica prepoznala je i Europska unija te je u planu REPowerEU predstavila cilj stvaranja jedne energetske zajednice u svakoj općini s više od 10 000 stanovnika do 2025. Hrvatsko je zakonodavstvo nedavno prepoznalo energetske zajednice kao važan dio energetske tranzicije.

 

„Sad je osnivanje energetskih zajednica postala zakonska obveza i svi sad o tome pričaju. Odličan je osjećaj znati da smo bili ispred svog vremena, a opet je to klimava pobjeda jer imamo zakon koji je zasad mrtvo slovo na papiru. U nekim gradovima u EU uobičajena je praksa uključiti lokalnu zajednicu i građane u vlasništvo solarnih elektrana na javnim objektima. Kod nas to nije tako. Moj je krajnji cilj da u Hrvatskoj energetske zajednice postanu mainstream, da budu potpuno uobičajena pojava te da u Hrvatskoj tko god želi može biti dio energetske tranzicije, neovisno živi li u vlastitoj kući ili u neboderu.“

 

 

Smatra se kako bi do 2050. godine oko 45 % proizvodnje energije iz obnovljivih izvora moglo biti u rukama građana, od čega bi oko četvrtine moglo doći sudjelovanjem u zadruzi. Europska je unija shvatila da građani leže na nekoliko stotina milijardi eura ušteđevine te da taj mrtvi kapital blokira tranziciju. Zato su ih odlučili, širenjem energetskih zajednica, uključiti i dati im alat za bržu i sigurniju tranziciju. No tu se krije i klopka.

 

„Naravno da treba uključiti građane u tranziciju, ali sad uz ovaj polet prijeti zamka da će se sve i svašta prozivati energetskom zajednicom samo da zadovoljimo nekakav okvir dok će pravi duh te zajednice biti ostavljen po strani. Što je to energetska zajednica? Meni to podrazumijeva da građani imaju mogućnost proizvoditi i koristiti vlastitu obnovljivu energiju. Najvažnije pitanje je tko odlučuje o cijeni energije u energetskoj zajednici? U Europi postoje i primjeri zloupotrebe energetskih zajednica, u kojima članovi nemaju pravo odlučivanja o cijeni čime se gubi glavni smisao, a to je osigurati povoljnu i stabilnu cijenu energije. Jer ako članovi nemaju mogućnosti sudjelovanja i odlučivanja, to će raditi netko drugi i to više nije energetska zajednica. Energetska zajednica je upravo osiguranje protiv toga. Kad ti znaš da je nas nekoliko, recimo nas 50, izgradilo solarnu elektranu i svi jasno znamo koliko ona košta, znamo koliko košta održavanje i kolika je cijena energije onda možemo reći da smo u zajednici.“

 

 

Kad pogleda unatrag na izbore koje je donio može biti ponosan. Iako je odabrao put borbe s vjetrenjačama brzo je shvatio da se svaka borba koja ima za cilj brži razvoj zadrugarstva i energetske samodostatnosti višestruko isplati. No kao i mnogi koji su upisali smjer energetiku, nije slutio gdje ga sve može odvesti.

 

„Strojarstvo me je oduvijek privlačilo, ali nikad nisam razmišljao o energetici. Kad bih opet upisivao fakultet opet bih odabrao FSB jer daje veliku širinu, bez obzira koji smjer upišeš. Imali smo fantastične profesore koji su nas isprovocirali da razmišljamo drugačije. Recimo prof. Neven Duić i ja smo često ulazili u rasprave. Profesor je imao kontroverzne, za neke čak i radikalne ideje koje su me jako zaintrigirale. Naše su rasprave bile burne i zabavne, ali me s njima uspio zainteresirati za nova područja i za to mu hvala. Slično je bilo i s prof. Goranom Krajačićem s kojim sam radio na katedri. Najlakše je napisati neku formulu i tražiti rješenje, ali to nije to. Pravi te profesor nauči kritički razmišljati, a na FSB-u je toga bilo puno. Od nas se stalno tražilo da preispitujemo, da kritički razmišljamo i da se ponekad i borimo za svoje mišljenje što se ne bi možda očekivalo od inženjerskog faksa.“

 

Bila je to odlična priprema za sve ono čime se kasnije bavio u karijeri. Trebalo je godinama jasno komunicirati vrijednost obnovljive energije i uvjeriti građane Hrvatske da obrate pažnju na energetsku tranziciju. Da ne dopuste da im netko drugi nameće uvjete već da počnu proizvoditi vlastitu energiju. ZEZ stalno nudi radionice, besplatne alate i stalno informira javnost o važnim pravilima, zakonima, odredbama, upozorava na nepravilnosti i nelogičnosti.

 

 

„Oduvijek me je strašno pogađala nepravda i onda pronađem posao koji zapravo pokušava to riješi. To je izrazito frustrirajuće i nezahvalno raditi. A s druge strane vide se i veliki pomaci. Danas gotovo da nema konferencije posvećene energetici na kojoj nema panela o energetskim zajednicama. ZEZ već deset godina ponavlja kako su građani ključ tranzicije i ponosan sam što je baš ZEZ uspio nametnuti pojam građanske energije. Ne znajući da će to i Europa formalizirati, dati dodatnu vrijednost svemu za što smo se borili. Želim vjerovati, možda utopijski, da možemo doći do toga da priuštiva i obnovljiva struja postane univerzalno dostupna.“

 

Sramotno je reći da danas na pragu 21.stoljeća čovječanstvo još nije riješilo problem ratova, siromaštva i gladi. Iako smo u mnogim stvarima napredovali, zaboravili smo na one koji nemaju pristup obilju pa tako danas imamo i nove forme siromaštva, kao što je energetsko siromaštvo. Električna energija bi trebala biti neotuđivo, osnovno ljudsko pravo, smatra Mislav. Uz dostupnu tehnologiju i malo, samo malo truda to možemo i ostvariti. To je njegova vizija budućnosti u kojoj energetika igra ključnu ulogu smirenja geopolitičkih i ekonomskih napetosti. Iako tvrdi da je on izabrao studirati energetiku, sve je jasnije da je ipak ona izabrala njega.