Marko Krejči je nakon studija energetike ostvario iznimno uspješnu karijeru. Na listi njegovih postignuća su dizajn i izgradnja nagrađivanih, vrhunskih sportskih jedrilica, arbitraža u višemilijunskim sudskim sporovima međunarodnih korporacija te razvoj kompleksnih domaćih i internacionalnih energetskih projekata. Ovaj neobičan popis specijalnosti nastao je jedinstvenom kombinacijom talenta, okolnosti, iznimne stručnosti i spremnosti da bez straha skoči u potpuno nove i neistražene vode. A sve je počelo izborom fakulteta.

Marko Krejči je nakon završene V. gimnazije odlučio upisati Fakultet strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, iako je u užem izboru bila i medicina. Nakon prve dvije opće godine izabrao je procesno-energetski smjer i energetiku, možda ponajviše zbog toga što je i njegov otac radio u energetskom sektoru.

„Tek sam se na trećoj i četvrtoj godini ozbiljno zainteresirao za studij i za energetiku, a onda sam odlučio krenuti na magistarski studij u Švedsku. Dvije godine sam proveo u Stockholmu, na Kraljevskom institutu za tehnologiju, Royal Institute of Technology (KTH), u programu Sustainable Energy Engineering. Bilo je to fantastično iskustvo jer sam se mogao posvetiti temi koja me tada najviše zanimala, a to je nuklearna energija. S magistarskom titulom sam se vratio u Hrvatsku. Otprilike u to vrijeme je HEP ponovo ostvario pravo vlasništva u nuklearki Krško i počeo sudjelovati u upravljanju elektranom. Kako mi je nuklearna tematika bila bliska, prihvatio sam radno mjesto u HEP-u, u timu za NE Krško. Zadatak tima bio je osmisliti sustav praćenja procesa, investicija i troškova nuklearne elektrane te analizirati njihovu opravdanost. U Nadzornom su odboru nuklearke bila i tri člana HEP-a, a moj ih je tim podržavao podacima važnim za sudjelovanje u odlučivanju i odobravanju poslovnih i investicijskih planova.“

Baš tada, dok je bio zaposlen u timu za NE Krško, HEP je odlučio pokrenuti međunarodnu arbitražu protiv Slovenije zbog jednog od sporova u vezi elektrane. Tako su njegove vještine i znanja postale tražene i u pravosuđu.

„HEP je angažirao međunarodni odvjetnički i ekspertni tim koji je pripremao arbitražni slučaj. Ja sam, uz jednog kolegu iz HEP-a, koordinirao taj proces ispred HEP-a s tehničkog i financijskog aspekta. Tada mi nije bilo na kraj pameti koliko će taj spor utjecati na moju daljnju karijeru. Mnogo godina kasnije, kad sam otvorio svoju tvrtku, povezao sam se s ekspertima iz HEP-ovog arbitražnog tima i tako nastavio raditi u svijetu međunarodnih arbitraža.“

Mijenjao je razne pozicije u pet godina rada u HEP-u, a radni je vijek ondje završio kao šef odjela za međunarodne investicije. Uz arbitražu oko nuklearke uključio se i druge sporove koje je HEP imao, a koji su bili vezani za investicije u regiji. Pravni prednik HEP-a je u Jugoslaviji djelomično financirao izgradnju termoelektrane Obrenovac u Srbiji, termoelektranu Gacko u Bosni i Hercegovini, ušao je u zajedničku investiciju s tadašnjom Elektroprivredom BiH na izgradnji sustava hidroelektrane Dubrovnik. U svim tim projektima HEP je nakon raspada Jugoslavije imao neriješene investicijske sporove koji su zahtijevali pregovarački, arbitražni ili pravosudni angažman.

"Vodili smo brojne pregovore, a zbog iskustva arbitraže oko nuklearke, bio sam uključen i u druge prekogranične sporove u vezi s prošlim HEP-ovim investicijama u proizvodne objekte. Kroz cijeli taj proces sam shvatio da mi nedostaju još neka ključna znanja, ponajviše ekonomija. Tako sam odlučio upisati MBA studij.„

Osvojio je stipendiju za Cotrugli Business School u Zagrebu, a otprilike u isto vrijeme dobio je i priliku za daljnji profesionalni razvoj u INGRI i prihvatio poziciju direktora projekata. U INGRU je došao voditi razvoj njihovih energetskih i greentech investicijskih projekata. Nakon nekog vremena postao je i direktor Sektora za energetiku i industriju te direktor poslovanja INGRE na Bliskom Istoku.

„Radili smo brojne energetske projekte, uključivo rehabilitaciju 600 MW hidroelektrane Haditha u Iraku, rehabilitaciju termoelektrane Al Shamal, razvijali vlastiti vjetroprojekt u Slavoniji i hidroelektrane po Bosni. U Kurdistanu smo razvijali projekt hitne bolnice kapaciteta 300 kreveta, što je za mene bio izlazak iz uobičajene zone komfora. Ali nisam imao straha uhvatiti se i tema koje nisu isključivo energetika, nečega što mi je novo.“

Završio je studij i dodao i MBA u životopis. Nakon nekoliko odličnih godina u INGRI, Marko je prihvatio radno mjesto u novoosnovanoj vladinoj organizaciji za investicije u energetici, u Centru za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija (CEI). CEI je osnovan krajem ožujka 2012. godine kako bi omogućio transparentno upravljanje, praćenje i provođenje energetske strategije Republike Hrvatske te sustavno pratio vođenje investicija države i državnih tvrtki.

„Najznačajniji projekt kojim sam se bavio tijekom rada u CEI-u bio je razvoj LNG terminala na Krku. Moj tim i ja smo odradili one ključne prve korake za uspostavljanje poslovnog modela, komunikaciju sa strateškim partnerima, koordinaciju oko izrade studije utjecaja na okoliš i studije izvodljivosti, inicijalne projektne dokumentacije, te dobivanja lokacijske dozvole. Uz LNG i ostale, tada aktualne, energetske projekte sam vodio i neke koji nisu imali veze s energetikom. Jedan od njih je bio i projekt osmišljavanja poslovnog modela za objedinjavanje sve optičke infrastrukture kompanija u državnom vlasništvu. Hrvatske željeznice imaju svoju optičku mrežu, HEP ima svoju optičku mrežu, HAC ima svoju, a sve su imale slobodnog kapaciteta. Ideja je bila objediniti ih u cjelinu, te slobodni kapacitet nuditi na tržištu. Pokrivao sam u CEI-u veoma raznoliko područje djelovanja. I puno naučio u tom procesu.“

Marko Krejči je iz CEI-a otišao 2014. godine i otvorio svoju tvrtku Saxum d.o.o u Zagrebu. Saxum pruža usluge savjetovanja i vođenja projekata razvoja, uglavnom za kapitalne projekte iz područja energetike u regiji jugoistočne Europe i šire. Saxum također pruža usluge savjetovanja i ekspertnog svjedočenja u međunarodnim arbitražnim sporovima. Ključna ekspertiza društva je: vođenje multidisciplinarnih međunarodnih timova eksperata u pripremi, razvoju i analizi energetskih infrastrukturnih projekata, razvoju dokumentacije, strateško planiranje, ocjena i priprema investicijskih projekata, valuacija projekata, kompanija i sporova/štete, naročito u međunarodnim arbitražnim sporovima.  

„Nedugo nakon što sam otvorio tvrtku javile su mi se kolege iz Danske s kojima sam surađivao na projektu LNG terminala. Dokumentacija za razvoj LNG terminala financirana je iz pretpristupnih fondova EU, a implementaciju je vodila ta kompanija iz Danske. Angažirali su niz eksperata za rad na toj dokumentaciji, a ja sam u CEI-u koordinirao razvojni proces ispred državnih energetskih tvrtki, a u interesu, de facto, Republike Hrvatske. Javile su mi se kolege iz Danske s ponudom da vodim razvoj energetskih projekata koji se u zemljama regije financiraju iz pretpristupnih fondova EU. Pristao sam i odmah krenuo s prvim projektom, s Master planom razvoja crnogorskog plinskog sustava. Danas se gotovo 50 % aktivnosti moje tvrtke odnosi na projekte razvoja infrastrukturnih projekata u regiji. Angažiraju me brojne međunarodne kompanije, financirane iz pretpristupnih fondova ili drugih međunarodnih donatorskih programa, da sastavim tim ljudi i s njima implementiram razvoj infrastrukturnih energetskih projekata na Balkanu. Projekti su uključivali brojne plinske infrastrukturne projekte, projekte planiranja razvoja hidroenergetike te projekte solarnih i vjetroelektrana. Trenutno radim na razvoju projekata za dvije solarne elektrane u Srbiji, kapaciteta 80 i 40 MW, gdje vodim razvoj tehničke dokumentacije i pre-feasibility studije za Elektroprivredu Srbije koja je dobila sredstva iz EU. Radimo i na razvoju projekta novog 400 kV dalekovoda između Albanije i Grčke."

Prema sličnom scenariju počeo je i angažman u međunarodnim arbitražama. Zbog visoke profesionalnosti tijekom arbitražnog spora za NE Krško, kad je otvorio svoju tvrtku ponuđeno mu je da se vrati u svijet arbitražnih sudova.

„Nakon otvaranja tvrtke počeo sam s kolegama, s kojima sam surađivao u arbitražnom sporu za NE Krško, raditi kao damage expert na međunarodnim arbitražama. Dok odvjetnički tim priprema i vodi pravni dio spora, damage experti angažirani su da pripreme neovisnu stručnu i financijsku ocjenu iznosa odštetnog zahtjeva. U početku su moje arbitraže bile vezane uz investicije u energetici, a sad više nema pravila. Recimo posljednja arbitraža je bila vezana za investiciju američke kompanije u telekom poslovanje u Gruziji. Za većinu slučajeva na kojima radim, nadležan je ICSID arbitražni sud u Washingtonu, koji je specijaliziran za rješavanje sporova između investitora i država. ICSID je osnovala Svjetska banka s idejom da stranim investitorima pruži neovisnu platformu za rješavanje sporova s državama, te tako poveća sigurnost ulaganja i olakša strane direktne investicije, pogotovo u zemlje u razvoju.„

izvor:https://icsid.worldbank.org/

Arbitražni spor pokreće oštećena strana i, uz pravne, angažira stručnjake za odštetni zahtjev, damage experte. I suprotna strana, uz pravnike, angažira stručnjake za odštetni zahtjev koji procjenjuju je li zahtjev tužitelja opravdan. Markov posao počinje mjesecima prije saslušanja, dobivanjem dokumentacije stranke koja ga angažira kao stručnjaka. Nakon dubinske analize, izrađuje izvješće i šalje svoju ocjenu. Ali te nalaze mora braniti na sudu.

„Eksperte u projekt uvodi strana koja ih je angažirala, predstavlja im svoje viđenje spora i daje im na uvid dokumentaciju koju smatra da je relevantna za eksperta. Zadatak eksperta je da sagleda slučaj sa svih strana, ne samo s klijentove, te da donese što je moguće objektivniju stručnu i financijsku ocjenu odštetnog zahtjeva. Naime, zadatak eksperta nije da „drži klijentovu stranu“, kao što neki klijenti pogrešno doživljavaju, već da arbitražnom tribunalu pruži neovisno mišljenje i tako mu pomogne u odlučivanju o ishodu arbitraže. Izuzetna priprema, i sagledavanje spora iz različitih strana važna je i zbog održavanja kredibiliteta pred tribunalom, ali i u čitavoj arbitražnoj zajednici. Hired gun pristup ne prolazi dugoročno. Sjednete u stolicu za svjedoke kao ekspert i ispituju vas odvjetnici suprotne strane, te nastoje pronaći nedostatke u vašem iskazu kako bi dokazali da je iskaz njihovog eksperta ispravan. To je značajno stresnija okolina od uobičajenih konzultantskih angažmana u kojima su vaši klijenti i ostale zainteresirane strane načelno asertivni prema vašem radu.“

Svaka arbitraža iziskuje puno sati rada i istraživanja. A onda nakon višemjesečnog rada i pisanja izvješća, potrebna je i posebna priprema i za najstresniji dio arbitraže, za suđenje i saslušanje.

„Morate biti spremni na sva pitanja na saslušanju, upravo zato što imate priliku samo jednom svjedočiti. Tribunal se uobičajeno sastaje jednom i nakon toga sud donosi odluku. I dok se pripremate svjesni ste da to isto radi i druga strana te pokušavate predvidjeti sve njihove korake. Nakon nekog vremena možete i sami uočiti gdje su moguće zamke na saslušanju. Iako izazovan, posao damage experta izuzetno je interesantan i omogućio mi je da upoznam čitav niz izuzetnih ljudi i vrhunskih profesionalaca.“

U prosjeku prihvati i obradi jednu arbitražu na godinu, iako se ponekad dogodi da poneku i odbije. Ali ne zbog stresa ili nedostatka vremena.

„Odbijam slučaj kada mi je predmet spora predalek, odnosno kada mislim da područje moje stručnosti ne omogućava da dam relevantno ekspertsko mišljenje. Iako nije očito isprva, čak i u slučaju s telekomom postojale su poveznice s mojim dotadašnjim iskustvom. Prije svega važno je biti vjerodostojan, odgovoran prema sebi, prema klijentu i prema tribunalu.“

Iako iznimno stresan, Marku je ovaj dio poslovanja iznimno uzbudljiv i poticajan. Neosporno je da posjeduje jedinstven spoj talenata i znanja, a čini se da je jednako uspješan u svemu čemu se posveti. O tome svjedoči još jedna, apsolutno nevjerojatna epizoda iz njegovog života posvećena sportskim jedrilicama. Marko i njegov brat pasionirani su jedriličari i u jednom trenutku počeli su razmišljati o vlastitom brodu. Nisu bili zadovoljni s jedrilicama s kojima su plovili i tako se rodila ideja o savršenoj sportsko-obiteljskoj jedrilici.

„Nigdje nisam našao takav brod, a znao sam točno što želim. Nazvao sam jednog dana brata i rekao mu: ‘Hajde, idemo napravit brod’. Brat je ekonomist i nema veze s konstrukcijom jedrilica, ali je rekao: Idemo. On je pokrivao područje prodaje i marketinga, a ja projektiranje i proizvodnju. Zatim smo počeli tražiti nekoga tko će projektirati brod kakvog smo zamislili. Stupio sam u kontakt s Andrejem Justinom, izvanrednim slovenskim projektantom jahti i brodova, poznatim i cijenjenim u svjetskim okvirima. Oduševio se našim konceptom i odlučio ući u projekt. Bila je to još jedna potvrda da imamo odličnu ideju."

Prije izgradnje minuciozno su radili na svakom detalju, stalno radeći preinake. Čak su iscrtali obrise broda u bratovom stanu kako bi dobili točan vizualni pregled završnog dizajna broda. Sami su financirali izradu kalupa za brod, ali kako se radilo o relativno naprednoj tehnologiji nije bilo lako pronaći izvođača u Hrvatskoj. No, začudno pronašli su tvrtku u Varaždinu koja je bila voljna izaći iz zone komfora i okušati se u proizvodnji brodova.

„Otkrili smo Michela i njegov Speed Art u Varaždinu koji inače radi trkaće kajake i nikad u životu nisu radili sportske jedrilice, ali su i oni rekli - idemo. Jedriličarski časopisi su počeli pisati o nama zahvaljujući bratovom marketinškom angažmanu. Tako smo s dečkima koji nikad nisu proizvodili brodove i mi koji nikad nismo radili brodove krenuli u avanturu proizvodnje najbolje sportsko-obiteljske jedrilice. U međuvremenu smo se prijavili na natječaj europskih fondova i dobili za razvoj ove priče 180.000 eura.“ 

Projektiranje i izrada kobilice bio je jedan od zahtjevnijih radova na brodu. Kobilica je ključna za sigurnost jedrilice i posade, te s njom nisu htjeli riskirati i potražili su najbolje i najpouzdanije rješenje za svoj brod. Marko se javio kolegama na FSB-u i zamolio ih da modeliraju kobilicu, da je isprobaju u simulatoru s najnaprednijim računalnim metodama te da provjere njenu čvrstoću. Kada je sve bilo napravljeno prema strogim kriterijima kvalitete proizveli su četiri jedrilice Reacher 780, dvije u Varaždinu, a druge dvije u Budimpešti.

„Rad na toj jedrilici je bio fantastičan. Cijelu karijeru sam se bavio papirima, a ovo je bila čista kreacija i konkretan rad rukama. Rad s temama o kojima sam učio na fakultetu: materijali, tehnologije izrade, sve to je nekako dobro došlo kod izrade jedrilice. Naša je jedrilica počela osvajati nagrade na regatama, a kad se pojavilo i financiranje EU fondova i interes kupaca, brat i ja smo bili stavljeni na kušnju. Ostaviti sve i posvetiti se samo proizvodnji brodova. Ali čim hobi postane posao, nestaje gušt. Dok sam proizvodio jedrilice nikad manje nisam jedrio. Zato smo odlučili prodati projekt i kalupe tvrtki iz Splita koja je uspješno nastavila s proizvodnjom i prodajom Reacher 780 jedrilica. Novi vlasnici uspješno nastupaju na regatama, i, nadam se, uživaju na „našim“ jedrilicama. Odličan je osjećaj vidjeti Reachera negdje na moru ili ga susresti na regati.

"Bila je to nevjerojatna avantura, a broj iznimno talentiranih ljudi koje smo upoznali u tom procesu je bio apsolutno impresivan. Ludi, zanimljiv i predivan dio života.“

Razvoj jedrilice su započeli 2015. godine, a 2022. su odlučili izaći iz tog projekta i prepustiti ga partneru kojem je razvoj i proizvodnja brodova u fokusu poslovanja, te koji će taj projekt moći dalje uspješno razvijati. Iako su jednu jedrilicu kratko vrijeme zadržali na kraju su i nju prodali. Zapravo su sve četiri jedrilice, koje su Marko i njegov brat proizveli, prodane kupcima u EU. Osoba koja nikad nije radila jedrilice je proizvela izvanserijski brod, koji je u samom vrhu svoje kategorije. To je još jedan dokaz da život piše najbolje priče i da se snovi, ma kako nevjerojatni, zaista ostvaruju! Marka je svako radno iskustvo mijenjalo i oblikovalo u stručnjaka koji danas svoje ekpertize može ponuditi u brojnim područjima djelovanja.

"Iskustvo rada u HEP-u me je dovelo u svijet arbitraža, dok sam radom u INGRI stekao iskustvo vođenja projekata u inozemstvu sa stranim dobavljačima. Radio sam na raznim projektima razvoja hidroelektrana, vjetroelektrana, termoelektrana, radio sam i na razvoju postrojenja za bioplin i biodizel. CEI mi je omogućio sudjelovanje u projektu LNG terminala, u trenutku kada u Hrvatskoj praktički nitko nije imao iskustva s time. Kad sam prihvatio raditi na tom projektu, nekoliko mjeseci sam proučavao sve čega sam se mogao domoći na temu LNG terminala, kako bih mogao relevantno razgovarati sa svim dionicima u projektu. Takav pristup poslu me prati do danas i zato me nije strah uskočiti u nepoznata područja."

Čini se kako je energetika nit koja povezuje sve njegove radne zadatke. U većini slučajeva. Ali mu nije bila prvi izbor niti je ikad okrenuo glavu drugim interesima.

"Mislim da je to počelo već u srednjoj školi. Išle su mi prirodne znanosti i za maturu sam izabrao temu iz biologije i pisao o imunološkom sustavu čovjeka. Studirao sam FSB i energetiku, ali sam većinu karijere radio poslove koji nemaju izravne veze s inženjerstvom. Poslovi koje obavljam su neka nadogradnja u kojoj se miješaju inženjerstvo, ekonomija, menadžment pa čak i pravo. Zato mislim da je FSB sjajan fakultet jer daje ne samo širinu već studentima omogućava da fundamentalno razumiju stvari, da ih mogu raščlaniti do dovoljno jednostavnih elemenata."

Marko Krejči je možda čak i ponajbolje rezultate ostvario s projektima koji mu bili potpuno strani, s kojima je izlazio iz zone komfora. Ništa manje impresivni nisu ni ostali energetski i konzultantski projekti koje je vodio i razvijao. A njih je doista puno. Tko bi rekao da će ga studiranje nuklearne energije i energetike odvesti na ovaj jedinstveni karijerni put.