Nevjerica, ali i veliki ponos često su prve reakcije na uspjeh mlade hrvatske znanstvenice dr.sc. Ive Ridjan Skov, znanstvenice koja već deset godina radi na prestižnom Sveučilištu Aalborg u Aalborgu na sjeveru Danske, a od 2019. godina nosi i titulu izvanredne profesorice za energetsko planiranje i obnovljive energetske sustave na Odjelu za planiranje. Budući da dolazi iz zemlje koja itekako kaska za Danskom u razvoju novih obnovljivih izvora energije, izniman je to uspjeh znanstvenice čiji je diplomski rad bio toliko impresivan da dansko sveučilište nije imalo drugog izbora već ponuditi joj radno mjesto na Sveučilištu kako bi mogla nastaviti svoja istraživanja. Postići uspjeh kojeg je postigla ona u tako mladoj dobi iznimno je rijetko.

          Iva je voditeljica diplomskog studija Održivi gradovi na kampusu u Kopenhagenu kojeg svake godine upisuje oko 30 studenata. Predaje različite predmete o energetskom planiranju, prometnom sektoru i zelenoj tranziciji energetskog sustava. Osim rada sa studentima profesorica Skov radi istraživanja na projektima za proizvodnju vodika i različitih elektrogoriva te njihovoj integraciji u energetskim sustavima.

          I da, dobitnica je i dvije prestižne nagrade, elitne istraživačke stipendije 2014. godine za putovanja prilikom doktorskog rada i nagrade za najbolji istraživački projekt Elektrolizatori krutog oksida za balansiranje mreže.

          Samo u 2022. godini sudjelovala je u izradi mnogih znanstvenih radova: Dekarbonizacijska strategija za danski prometni sektor do 2045, Strukture poticaja za power-to-x i elektrogoriva u EU, Pregled izvedivosti elektrogoriva, Uloga održive bioenergije u potpuno dekarboniziranom društvu. Trenutno je uključena u 3 projekta o primjeni power-to-x tehnologije u Danskoj, te u internacionalnom projektu SusRenew u kojem istražuje robustan dizajn energetskog sustava otporan na klimatske rizike.

          Ivin put prema Danskoj započeo je 2006. godina kad je upisala Fakultet strojarstva i brodogradnje na Sveučilištu u Zagrebu. Dvije godine kasnije odabrala je smjer Energetike, a pri kraju studija odlučila se za program Erasmus i studentsku praksu na Aalburškom sveučilištu u Kopenhagenu. „Slušali smo puno tada o Danskoj, zelena obnovljiva zemlja bila je kao stvorena za mene. Kad sam došla u Dansku odlučila sam napisati i diplomski rad u suradnji s oba sveučilišta i nakon obrane diplomskog su me zvali da dođem raditi kao asistentica na Aalburškom sveučilištu. Došla sam u lipnju 2012. godine i ostala“, objašnjava Iva.

          Ova je Trogiranka, porijeklom iz Slavonije, u Danskoj pustila čvrsto korijenje i ne planira se vratiti u Hrvatsku do mirovine, ali na domovinu misli često. I pomaže joj u svim mogućim prigodama. Surađuje s Akademijom tehničkih znanosti Hrvatske kao internacionali član na poticanju razvoja obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj, a upravo je pokrenila potencijalnu suradnju i s hrvatskom diplomatskom zajednicom u Danskoj. Divi se svima koji su ostali u Hrvatskoj i svoj akademski i poslovni put nastavljaju u domovini.

          „Meni danski stil života savršeno odgovara. Nije zahvalno davati usporedbe o Hrvatskoj i Danskoj, ali govorimo o desetljećima. Neke teme o kojima se sad u Hrvatskoj raspravlja ovdje su usvojene davno u svim razinama društva. Što je tragično jer je potencijal Hrvatske ogroman, pogotovo što se tiče obnovljive energije. Treba ih puno brže razvijati. Ohrabruje me što je puno zanimljivih inicijativa u Hrvatskoj, a treba početi koristiti turizam za brži razvoj obnovljivih izvora tako postati zelena turistička destinacija“.

          Često čuje od kolega, kako će strojarima biti sve teže pronaći poslove u sektoru obnovljivih izvora energije, zato što OIE sektor češće preferira elektrotehničare. Treba poraditi na tome da se pojasni što znači biti strojar u energetskoj tranziciji i naglasiti ulogu inženjera strojarstva u budućnosti, strastveno poručuje Iva, te naglašava kako na tom polju predvodnik mora biti njen Fakultet strojarstva i brodogradnje.

          Studija se sjeća s puno radosti, sjeća se kolega i kolegica, sjeća se „studentskih klanova“ koji su na zasebnim lokacijama ispijali kave, sjeća se njoj najgoreg ispita Termodinamike 2. Sjeća se da je najgoru ocjenu dobila na ispitu Elektrotehnike.

          Sjeća se i ikona Fakulteta: prof. dr. sc. Antuna Galovića i njegovih sjajnih predavanja, uživala je i na satovima kod profesora dr. sc. Janoša Kodvanja na mehanici, pisanju završnog rada s profesorom Lončarom, a profesor dr.sc. Goran Krajačić pomagao joj je i kod izbora prakse na Aalburškom sveučilištu kroz Erasmus program. Mnogih se predavanja i učenja u grupama sjeća s radošću. Smatra ipak da je danski edukacijski sustav mnogo neposredniji, otvoreniji i bazira se na razvoju potencijala osobe, ne toliko na sustavu ocjenjivanja. Hrvatski sustav opterećen je golemim količinama informacija pa u drugi plan pada snalaženje u problematičnim situacijama i pronalaženju rješenja. Pa ipak smatra da je stil predavanja prof. dr. sc. Nevena Duića najsličniji predavanjima na danskom sveučilištu. Profesor Duić podržavao je poticao i brojne izvannastavne aktivnosti, što je bila odlična priprema za stvarni život i rad nakon fakulteta. To je vrijedno znanje i učenje itekako iskoristila.

                  Studij je završila u roku, nakon pet i pol godina i ostala u kontaktu s brojnim kolegicama i kolegama s fakulteta. Mnoge od njenih najbližih kolegica su također doktorice znanosti i cijela je generacija čini se bila jako uspješna. Od privatnih tvrtki do sveučilišta, kolege s kojima je studirala danas zauzimaju važna mjesta u energetici.

          Iva Ridjan Skov je ponos profesora FSB-a, s kojima često komunicira i privatno i profesionalno. Često se susreću na znanstvenim konferencijama, a i njezina danska istraživačka grupa surađuje s istraživačkom grupom na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu.

          Iva je sretna i zadovoljna i postigla je sve što je htjela postići i u karijeri i u dosadašnjem znanstvenom radu. I dom i supruga pronašla je u Danskoj. Naučila je govoriti danski, mnogi čak misle da je Dankinja i rijetko tko povjeruje da je iz Hrvatske. Ne bi ništa mijenjala i sretna je što se njen put odvijao od zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje do Aalburškog sveučilišta i daljnjeg rada na polju energetike i zelene transformacije. Poručuje svima da su budućnost Europe i svijeta obnovljivi izvori energije te da će nastaviti dalje svoj istraživački rad na tom polju koji vodi boljoj, održivoj budućnosti i razvijati daljnju suradnju s kolegama koji potiču taj razvoj u Hrvatskoj.