Zlatko Bačelić Medić je konzultant za razvoj međunarodnih energetskih projekta i svjetski putnik. Već duže vrijeme ne živi u Hrvatskoj, a tvrtka za koju radi odgovorna je za razvoj nevjerojatno velikog broja energetskih projekata u Europi, a sve više i u ostatku svijeta. Energetska obnova, poboljšanje učinkovitosti postojećih sustava, grijanje gradova ili razvoj novih velikih projekata obnovljivih izvora energije samo su neke od specijalnosti tvrtke za koju radi u odjelu međunarodnog konzaltinga. Gotovo da ne postoji djelatnost povezana uz modernu energetiku kojom se ne bavi, ali priznaje da mu srce posebno zatitra kad na red dođe razvoj novih hidroelektrana. Putujući zbog energetskih projekata, Zlatko se nedavno našao u zemljama Kavkaza i centralne Azije i pomogao u razvoju značajnog broja zelenih projekata u tim zemljama. A ta je nevjerojatna avantura započela odabirom energetike i Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu.

          Iako to tada nije znao, Zlatko je započeo putovanje života još 2004. godine kad je nakon završene srednje škole Ruđer Bošković u Zagrebu odlučio umjesto Fakulteta elektrotehnike i računarstva upisati Fakultet strojarstva i brodogradnje. Prve dvije godine studija bile su jako teške, a nije pomoglo ni to što je počeo sumnjati u smisao studiranja. Dvije su ga godine mučile misli o prekidu školovanja, ne zbog toga što je studij bio težak već zato što se želio odmah baciti na tržište rada.

          „Nisam vidio svrhu studiranja, ne znam zašto, ali eto imao sam i takvo razdoblje života. Tražio sam se, ali sam si u tom traženju priuštio nekoliko ljetnih poslova od rada u tvornici do raznošenja namještaja. Na kraju je ipak pobijedio studij pa sam malo stisnuo i odradio sve teže ispite na drugoj godini, a brzo nakon toga sam odabrao procesno-energetski smjer i energetiku. Profesor Neven Duić mi je pružio najviše potpore u mojim 'traženjima'. Budući da uvijek pomogne studentima koji žele više i žele uroniti dublje u neku temu, a kako sam ja i dalje uz studij težio stvarnoj primjeni i praksi, u nekom sam ga trenutku pitao da li bih se mogao uključiti u neki ozbiljniji projekt na fakultetu. Brzo je došao odgovor pa sam s Borisom Ćosićem i Tomislavom Pukšecom radio na jednom takvom projektu, počeo sam od osnova i sudjelovao u pripremi izvješća za europske projekte na kojima je katedra radila. Studirao sam polako, nisam žurio i nisam jedan od onih koji su sve ispite savršeno i u roku položili. Neki studenti koji su se upisali nakon mene su me prestigli i završili su studij prije mene, ali meni je ovaj tempo odgovarao i dao mi je mogućnost da i dalje istražujem.“

          Nije više sumnjao u potrebu i svrhu studiranja, ali je i dalje radio kad god mu se pružila prilika. Tako se prijavio za posao vodiča u Tehničkom muzeju u Zagrebu i uživao u tom poslu i više no što je očekivao. Toliko mu se svidjelo da je čak i nekoliko kolega s FSB-a, zbog njegovog oduševljenja tim poslom, pošlo njegovim stopama. Zlatko je uživao u interakciji s djecom osmišljajući kako prenijeti zahtjevne tehničke pojmove u djeci razumljive i zabavne činjenice, a još je više uživao u njihovim pitanjima i dosjetkama kojih je bilo napretek.

          „Taj mi je posao bio skoro kao hobi, predivno iskustvo koje se pokazalo iznimno korisnim kasnije u karijeri, jer sam na tom radnom mjestu naučio kako na kreativan i jasan način prenijeti neku kompleksnu informaciju i imati pri tom strpljenja za sva pitanja. Slično radim i danas kad osobama koje nemaju tehničku izobrazbu, primjerice bankarima ili investitorima, neku kompliciranu tehničku situaciju, koja je meni kao inženjeru strojarstva savršeno jasna, moram prevesti na svakodnevni jezik  to na razumljiv, plastičan, jasan i konkretan način kako bi razumjeli osnovne tehničke aspekte projekta koji im onda mogu pomoći u donošenju odluke o financiranju projekta.“

          Diplomski rad je polagao kod profesora Guzovića na temu alata za tehnoekonomsku analizu malih elektrana, usput je radio za katedru energetike na projektu iz EU fondova, a onda se pojavio oglas tvrtke iC artprojekt iz Varaždina. Tražili su baš stručnjaka njegovog kalibra s friškom sveučilišnom diplomom. 

          „Svidjela mi se ta pozicija i onda sam se, kao i uvijek, posavjetovao s prof. Duićem budući da sam tada još uvijek radio za katedru. Profesor Duić mi je otvoreno rekao da prihvatim, ako je ponuda bolja. Ponuda je bila bolja i ja sam otišao, ali su mi se njegove riječi zauvijek urezale u pamćenje. Super je kad ti poslodavac kaže da trebaš ići dalje ako osjećaš da je tako najbolje. Takve su stvari rijetkost i zato njegove riječi nikad neću zaboraviti.“ 

          Zbog novog je radnog mjesta svaki dan putovao iz Zagreba u Varaždin i do 2017. godine ondje je radio kao konzultant za razvoj međunarodnih projekta. Tvrtka iz Varaždina u stvari je bila tvrtka kćer austrijske firme iC consulenten, odnosno IC grupe.

          „Prvi projekt koji sam radio u toj firmi bio je 'Solution' – EU projekt kojim se trebalo utvrditi kako bi mjere energetske učinkovitosti i obnovljivi izvori energije mogli pridonijeti poboljšanju uvjeta života i energetike na otoku Hvaru. U sklopu projekta na otoku su instalirani solarni sustavi, mjere energetske učinkovitosti u zgradama, a imali smo i testno mobilno bioplinsko postrojenje koje je radilo na kominu, odnosno ostatke od prerade maslina i ostalog bio-otpada. To je postrojenje radilo tri godine i nakon toga je odvezeno u Austriju. Bio je to odličan projekt! Nakon toga sam radio na jednom velikom projektu na Kosovu, a radilo se o energetskim pregledima stotina zgrada javne administracije, bolnica, sveučilišta…“

          Prije pisanja diplomskog rada, u nekom je trenutku studiranja počela njegova ljubav i fascinacija hidroelektranama. I baš ubrzo nakon dolaska u varaždinsku tvrtku se pojavio projekt male hidroelektrane u sklopu međunarodnog projekta na kojem je radio njegov tadašnji poslodavac u kapacitetu tehničkog konzultanta.

          „Oduvijek su mi bile fascinantne, iako se istinska ljubav rodila na fakultetu kad smo o njima učili kroz kolegije o hidropotencijalu i obnovljivim izvorima energije. Te brane su megagrađevine, hidroturbina je ogromna, njihova veličina i izdržljivost i sve vezano uz njih mi je fascinantno. Zna se da je većina hidropotencijala u Hrvatskoj već iskorištena, ali svako toliko se pojavi neki novi i inovativni projekt na kojem mlade generacije mogu učiti o tim zanimljivim projektima. Većinom se radi o projektima na rijekama koje imaju manji potencijal za proizvodnju energije, ali se zahvaljujući novim tehnologijama i njihov potencijal može iskoristiti što otvara nevjerojatne mogućnosti. Tako sam u sklopu prethodno spomenutog projekta imao priliku posjetiti jednu takvu hidroelektranu u Hrvatskoj budući da je investitor bio poput mene potpuno opčinjen hidroelektranama, razumio je moj žar i omogućio mi je da je obiđem. Ne znam kako bih vam objasnio, ali kad sam vidio tu branu na rijeci koja je izgrađena na lokaciji starog mlina, mala zgradica pored rijeke koja proizvodi struju, jednostavno me obuzela sreća.“

          Po završetku ključnih projekata na kojima je radio u varaždinskoj tvrtki shvatio je kako je sve manje projekata u Hrvatskoj koji zahtijevaju vještine međunarodnog konzultanta pa je počeo tražiti nove poslovne izazove. A kad su za to čule kolege iz podružnice u Beču ponudili su mu da se prebaci onamo i nastavi karijeru u Austriji. 

          „Rekao sam si 'Idemo probat da vidim kako će završiti'. Na kraju se uvijek ispostavi da je sve bilo baš kako treba biti, iako je bilo potrebno puno prilagodljivosti i strpljenja. U Beč sam doputovao 2017. godine i u početku je na poslu bilo sporo i lagano, a sada imam dosta aktivan tempo i sudjelujem u značajnijem dijelu projekata sa svojim kolegama. Nas je četvero u timu koji se bavi energetskom učinkovitošću u international development odjelu. Tvrtka CES clean energy solutions GesmbH bavi se energetskom učinkovitošću i obnovljivim izvorima energije, ali i svim aspektima inženjerskih djelatnosti od uklanjanja štetnih i opasnih materijala u zgradarstvu, procjene utjecaja na okoliš, razvoja energetskih projekata, novih elektrana, toplana i još mnogo toga. “

          Promjena zapravo i nije bila velika jer je s istim kolegama surađivao dok je radio u Varaždinu. Jedina velika promjena bila je nova životna sredina. Zlatkova je supruga također dobila odlično radno mjesto u Beču i tako su otpočeli novo životno poglavlje, a u kolovozu 2022. godine im se pridružila i kćer Nora. Zlatko posljednjih godina sve više radi na razvoju projekata u zemljama koje se nalaze u okruženju Europske unije. Ovom inicijativnom EU želi te zemlje osnažiti i približiti ih zelenim standardima te im omogućiti bolje financiranje klimatski i ekološki održivih projekata, kako bi se jednog dana lakše pridružili Uniji. Zlatkov se posao odnosi ponajviše na pružanje inženjerskih usluga vezanih uz velike investicijske banke. Primjerice, neka država ili ministarstvo neke države želi napraviti energetsku obnovu zgrada obrazovnih ustanova u zemlji, što zahtijeva značajan financijski ulog kojeg mogu omogućiti uglavnom velike međunarodne razvojne banke poput Europske investicijske banke (EIB), Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) ili Svjetske banke (WB). Zlatkova tvrtka se aktivno javlja na natječaje za izradu studija u sklopu takvih projekata i ako njihova ponuda bude odabrana kao najbolja, kreću u provedbu projekta.

          „Sad radim na poziciji projekt menadžera gdje sam zadužen za kompletan ciklus projekta od pripreme ponude, razvoja metodologije za implementaciju projekta i u konačnici same implementacije. U nekoliko posljednjih godina sam zadužen i za komunikaciju s klijentima, uglavnom s ranije spomenutim bankama. Jednostavno rečeno ja pokušavam osigurati da tehnički aspekti projekta budu dovoljno dobro objašnjeni kako bi poslužili osoblju banaka za donošenje informirane odluke o financiranju. U sklopu toga vodim naravno računa i o financijama projekta, odnosno provodim kontrolu jesmo li unutar budžeta ili je potrebno povećanje kako bi se projekt mogao implementirati. U projektnom dijelu radim sve od tehničkih segmenata projekta do koordinacije timova u kojima može biti od tri do trideset kolega. Recimo na jednom od projekata u Ukrajini radi 30-ak osoba, upravo zbog njegove kompleksnosti. Konkretno radi se o verifikaciji implementiranih mjera energetske učinkovitosti zgrada diljem Ukrajine pa kolege obilaze sve te projekte i provjeravaju jesu li mjere implementirane prema standardima koje očekujemo.“

          Zbog projekata energetske učinkovitosti Ukrajina mu je od 2017. godine postala drugi dom. Putovao je u ovu lijepu zemlju oko 15 puta na godinu sve dok nije počela pandemija Covid19, a onda je došao i rat pa su putovanja u Ukrajinu i u Bjelorusiju, u kojoj su također u vrijeme prije pandemije provodili projekte, postala gotovo nemoguća. Kolege iz njegove tvrtke i dalje odlaze u ona područja Ukrajine koja nisu ratom zahvaćena pa ih je zato moguće posjetiti, ponajviše zbog provedbe projekata energetske učinkovitosti. Zlatku su se u međuvremenu otvorili novi projekti u Moldaviji, Kazahstanu, Armeniji i Gruziji, u zemljama koje je isprva posjećivao poslovno, a onda se postupno u njih i zaljubio. Ove zemlje turistima možda nisu prvi izbor, a na kraju svakog tko ih posjeti očaraju i zarobe. Trenutno nekoliko projekata provodi u Gruziji, zemlji bogate povijesne i kulturne baštine.   

          „Tamošnju prirodu je teško opisati…Nestvarna je. Nepregledna prostranstva Kavkaza svima oduzimaju dah, a ljudi su toliko ugodni i divni da imaš osjećaj da možeš odmah tamo ostati živjeti i sprijateljiti se sa svima. Oduševila me je i hrana, zvučat će možda čudno, ali bolju nisam jeo. Malo tko zna da od svih sorti vina na svijetu gotovo 50 % dolazi iz Gruzije, a vina proizvode u podzemnim spremnicima i to metodom starom tisuće godine i naravno, vina su im odlična. Imao sam čak sreću raditi na projektu energetskog certificiranja jedne vinarije u Gruziji što je bilo nezaboravno iskustvo. U Gruziji i Armeniji pružamo potporu bankama za plasiranje kreditnih linija za energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije, a isti program imamo i u Kazahstanu. U Kazahstanu radimo za EBRD green economy financing facility, što znači da pomažemo lokalnim bankama da daju zajmove za zelene projekte krajnjim kupcima. U svim tim projektima radim na poziciji međunarodnog stručnjaka koji treba utvrditi da li određena tehnologija zadovoljava kriterije koje je klijent postavio. Moram razviti metodologiju koju klijent zahtijeva, objasniti tu tehnologiju i metodologiju bankarskom osoblju kako bismo dobili potvrdu da takvi projekti mogu biti uključeni u financiranje. Sad imamo i dosta projekata vezanih za EU Green deal na Zapadnom Balkanu i Makedoniji i vjerojatno ćemo tamo provoditi projekte slične onima iz Kazahstana. Prošlu sam godinu dosta radio na akviziciji projekta i prodoru na nova tržišta, a želja firme je razvijati projekte u Južnoj Americi, Aziji i generalno rečeno, globalno. Sad se pokušavamo proširiti i na egzotična odredišta poput Tajlanda, a evo neke smo projekte uspjeli ostvariti i u Bangladešu i na Karibima.“

          Kad je upisao FSB nije se vidio ni u Beču, a niti na putovanjima drevnim trgovačkim rutama koje mu je njegovo zanimanje omogućilo. Nije nikad pretjerano razmišljao gdje će živjeti. Put ga je vodio, a on je slijedio.

          „Odabir fakulteta se ispostavio ključnim za moj život. Ja nisam klasični inženjer, više volim 'soft' inženjering gdje je komunikacija presudna, potrebno je mnogo pregovaranja s klijentima oko razumijevanja financija i šire slike projekta, ali mi poznavanje 'hard core' inženjering svijeta itekako koristi u mom zanimanju. A čar mog sadašnjeg posla je u tome što se mogu baviti neopisivo velikim brojem različitih energetskih projekata, od OIE, energetske učinkovitosti, rada s najnovijim tehnologijama i različitim sustavima. Posao je savršeno dinamičan, a dosada je jednostavno onemogućena. I što je zanimljivo moj posao nikad nije repetitivan, izrazito je inovativan i traži prilagodljivost, stalni rast i učenje. Ne znam da li bih mogao ostvariti sve što sam dosad ostvario da sam studirao bilo što drugo.“

          Budući da je mnoge život odveo na razne strane svijeta prijatelje sa studija rijetko sretne, a posljednji iznenadni susret dogodio se u Albaniji. Dok je poslovno boravio ondje, na terasi jednog restorana susreo je ekipu s FSB-a. Od svih restorana na svijetu, ušetali su, srećom, baš u onaj u kojem je, baš u tom trenutku, i on boravio. Zbog posla, putovanja i obiteljskih obveza ne stigne se vidjeti s bivšim kolegama pa je ovaj susret bio kao dobitak na lotu. Dok je on u Albaniji prisustvovao prezentaciji jednog software-a, kolege s FSB-a su bas ondje pripremale konferenciju SDEWES. Energetika i energetičari koji su je studirali uvijek se nekako pronađu, ma gdje bili. Iako se tek s rijetkima stigne vidjeti, s ponosom prati uspjehe prijatelja sa studija. Češće je u kontaktu sa svojim vjenčanim kumom, koji je poput njega nakon FSB-a zbog posla završio na germanskom govornom području.

          „Planovi za dalje? Pa ostajem u Austriji, ugodno je ovdje, imamo i mnogo novih prijatelja. Super su mi svi novi projekti na kojima radimo, a sad baš imamo podužu listu odličnih novih projekta. Dok je kolegama san odlazak u tropske zemlje ja se daleko više radujem poslovnim putevima po zemljama Kavkaza. I još uvijek mi je san svih snova imati svoju hidroelektranu. Sanjarim o zgradici, koja tamo na nekoj rijeci radi, proizvodi električnu energiju, samostalna je i ne traži mnogo brige. Zamišljam jednu  koja ne mora biti samo moja, ali mi je važno da nekako sudjelujem u njenoj izgradnji. Eto to su moji planovi za dalje..“

          Ako ijedna zemlja kandidira za projekt izgradnje njegove hidroelektrane to je zasigurno Gruzija, predivna planinska zemlja s puno rijeka, iako ondje nije lako realizirati nove hidroelektrane. No to ne znači da nada ne postoji. Zlatko Ukrajinu i Gruziju posebno voli zbog njihovih prirodnih ljepota, ali ponajviše zbog izuzetno bliske suradnje s kolegama iz tih zemalja. Da nije njih, priznaje da vjerojatno ne bi tako i toliko zavolio i nastavio posjećivati ove fascinantne zemlje. Studij energetike mu je omogućio da se bavi ovim izuzetno zanimljivim poslom, koji ga je odveo na put kojeg obično dožive strastveni avanturisti i istraživači, a njemu se nenadano otvorio zahvaljujući studiju strojarstva. I dok čeka na ostvarenje svog najvećeg sna, svoje male hidroelektrane, pomaže brojnim zemljama u izgradnji bolje budućnosti uz klimatski i energetski učinkovitije sustave.