Tihomir Tomić radi kao konzultant u Odjelu za energetiku EKONERG – Instituta za energetiku i zaštitu okoliša i sudjeluje na iznimnim projektima koji mijenjaju mapu hrvatske energetike. Jedan od njegovih najvažnijih projekata bavi se klimatskim i energetskim izazovima od presudne važnosti za život na planetu Zemlji - problematikom oporabe otpada. Ključno je pitanje: što ćemo s njim i postoje li načini da otpad od problema postane rješenje za naše energetske potrebe? Osim što se bavi jednim od najvažnijih pitanja našeg vremena, Tihomir je i vrhunski plesač, trener plesa te strastveni putnik.

I on i njegova supruga veliki su zaljubljenici u putovanja. Odlučili su maksimalno iskoristiti vrijeme za istraživanje svijeta prije nego što im se obitelj poveća. Tako su zaruke proslavili putovanjem u egzotični Zanzibar, medeni mjesec proveli na mističnom Islandu i neprestano su u potrazi za novim destinacijama. Tako sada imaju spremne karte za putovanje na idiličnu Madeiru čime će obilježiti godišnjicu braka, ali već planiraju i sljedeće putovanje u nepredvidljivi Vijetnam. Tihomirov moto je – carpe diem – i tako živi od rođenja.

A već je u djetinjstvu bilo jasno što bi jednog dana moglo biti njegovo zanimanje.

"Sjećam se omiljene igračke iz djetinjstva – bio je to set s magnetima, oprugama, polugama, žicama, prekidačima, elektromotorima, svime što bi djetetu moglo na intrigantan način približiti fiziku i objasniti različite fizikalne principe i zakonitosti. Jedan od mojih prvih uzora bio je prijatelj mojih roditelja, moj krizmani kum i profesor na FER-u, na Zavodu za visoki napon i energetiku. Htio sam biti poput njega. Moj je otac, inženjer po struci, uvijek bio sklon svemu što se tiče električne energije. Kad sam upisao strojarstvo, tata je nazdravio i kroz smijeh rekao: 'U našoj kući se uvijek pričalo o struji, a moj je sin upisao šarafologiju (hahaha)'. Majka je sanjala da ću postati akademski profesor, ali mislim da su danas oboje ponosni s ovim što sam dosad postigao u karijeri."

Njegov je otac, ponosni gimnazijalac, želio da i Tihomir krene istim putem i upiše II. gimnaziju. No, on je imao drugačije planove. Nakon pomnog istraživanja, zaključio je da bi u gimnaziji bio prisiljen učiti predmete koji ga ne zanimaju i da bi zbog toga patio. Njegov je cilj bio produbiti znanje u tehničkim područjima, a Tehnička škola Zagreb u Palmotićevoj imala je sve što mu je trebalo.

„Iako smo tata i ja imali žustru raspravu o tome, bio sam uporan. Objasnio sam mu da me jezici i društveni predmeti ne zanimaju onoliko koliko me fasciniraju tehničke znanosti. Zato sam upisao Tehničku školu Zagreb."

Odabir se pokazao punim pogotkom. Uživao je u svakom danu provedenom u školi i stalno napredovao.

„Imao sam odlične ocjene i čak sam sudjelovao na gradskom natjecanju iz fizike. Svake godine rang-lista je bila predvidiva – nekoliko mjesta ova gimnazija, nekoliko mjesta ona gimnazija - ali onda se odjednom pojavila i Tehnička škola Zagreb i moje ime. Super osjećaj."

Srednju školu završio je s izvrsnim uspjehom i mogao je birati fakultet. Sanjao je o FER-u, inspiriran svojim idolom, ali je razmišljao o matematici i fizici na PMF-u. Na rang-listi za upis na PMF bio je drugi, no iz nekog, njemu još uvijek neshvatljivog razloga, u posljednjem je trenutku odlučio upisati strojarstvo.

„Onako, iz vedra neba, pomislio sam – idem na strojarstvo! Ispala je to najbolja odluka. Studij sam upisao 2006. godine i nakon prve godine odabrao procesno-energetski smjer, a kasnije i energetiku – možda baš zbog obiteljskih veza sa strujom i energetikom, o kojima se najviše pričalo u kući. A možda i zato što sam uvijek bio pomalo mazohist (hahaha), pa sam izabrao jedan od dva najteža smjera na studiju.“

Budući da je prva godina studija prošla glatko, Tihomir je pomislio – ako mu već ide lako, zašto ne ubaciti još neke aktivnosti u raspored? I tako je počela njegova plesna priča.

„Na drugoj godini postao sam sportski plesač, što je značilo svakodnevne treninge i turnire vikendom. Kako mi je još ostalo malo slobodnog vremena, uključio sam se u studentsku politiku kroz Studentski zbor FSB-a i sudjelovao u organizaciji festivala i važnih studentskih događanja. I onda sam se jednog dana probudio i shvatio da sam se ipak preopteretio i zapostavio fakultet.“

Zaintrigirala ga je tema energetske učinkovitosti u zgradarstvu i povezanih energetskih pregleda o čemu je slušao na predmetu Osnove energetike. Baš kao po narudžbi, u to je vrijeme UNDP objavio natječaj za suradnika na uspostavi registra zgrada državne i lokalne uprave te tehničku podršku prilikom implementacije Informacijskog sustava za gospodarenje energijom u zgradarstvu. Tihomir se prijavio, jer je to smatrao odličnom prilikom za praksu—možda čak i dodatnim izbornim studijem koji će mu pomoći da nauči više. Osim toga, praksa je bila izvrsno plaćena.

„U vrijeme kada su kolege nakon studija tražili posao, država je nudila program stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa kod velikog broja poslodavaca uz 1600 kuna primanja. Diplomanti su tako stekli iskustvo, ali za jako, jako male novce. Ja sam u UNDP-u zarađivao gotovo tri puta više i pritom sam uspio uštedjeti. Taj posao mi je oduzimao dosta vremena, ali su ga profesori gledali blagonaklono. Znali su čime se bavim, pogotovo oni koji su bili stručnjaci u tom području, i bilo im je drago.“

To je zaposlenje trajalo godinu i pol, a onda je došao ključni trenutak u njegovom studiju. Morao je prekinuti neke dodatne obveze i aktivnosti kako bi se posvetio sve zahtjevnijem studiju. Prekretnica u njegovu odnosu prema studiranju dogodila se s jednim ispitom na trećoj godini.

„Na studij sam došao s dobrim predznanjem iz elektrotehnike, pa sam mislio da ispit iz Elektrotehnike i električnih strojeva mogu proći bez učenja—i pao sam. Odlučio sam pogledati test da vidim gdje sam griješio, ali je profesor tada shvatio da je zamijenio imena. Ispostavilo se da ipak imam dvojku i pozvao me sutradan na usmeni. Na usmenom sam izvukao sve što sam znao i profesor mi je ponudio trojku. Ponio me uspjeh, pa sam se čak pokušao izboriti za višu ocjenu. No, taj trenutak bio mi je pravo buđenje—shvatio sam koliko znam, ali i koliko mi još znanja nedostaje. To je bila prekretnica u mom pristupu studiju.“

Dobio je na kraju četvorku iz tog ispita! No, nakon toga dana je odlučio puno više vremena posvetiti studiju energetike. Odustao je od svih dodatnih aktivnosti, osim od plesa.

„Nastavio sam sa sportskim plesom i postao trener standardnih plesova. Zapravo me je ples zadržao u Hrvatskoj—za razliku od mnogih, nisam išao na međunarodne razmjene, prvenstveno zbog plesa. U jednom trenutku, sebi za gušt, prebacio sam se na salsu, bachatu i kizombu. Tada je latino scena u Zagrebu bila izvrsna—svaki je dan na nekoliko lokacija u gradu bio salsa plesnjak. Nažalost, danas toga više nema.“

Ozbiljniji dio studiranja za Tihomira počinje intenzivnim proučavanjem projekata na Zavodu za energetska postrojenja, energetiku i okoliš. Zaintrigirale su ga teme kojima su se bavili pa je počeo sudjelovati u istraživanjima. Diplomski rad pisao je pod mentorstvom profesora Nevena Duića, a upravo taj rad označava početak njegove karijere.

„Radio sam na projektu koji se bavio dobavom održive biomase s ciljem podrške resursno efikasne bioekonomije te se nastavno na spomenuto istraživanje pojavila ideja analize korištenja biomase u centraliziranom toplinskom sustavu u Zagrebu. Naknadno se ova analiza proširila i na iskorištavanje otpada kao energetske sirovine te sam na toj temi bazirao svoj diplomski rad. Profesor Daniel Rolph Schneider, koji se između ostalog bavio i gospodarenjem otpadom, baš je u to vrijeme tražio doktoranda. Raspisao je natječaj, ja sam se javio, i kako sam imao prosjek 4.9 te diplomirao summa cum laude s radom na srodnoj temi, dobio sam mjesto. Tako sam na fakultetu ostao još četiri godine kao istraživač.“

Energetika, smatra Tihomir, daje široku sliku i temeljitost koja omogućuje lako širenje interesa na druga područja. Iako se u doktoratu bavio energetskom oporabom otpada, morao je steći i mnogo znanja iz kemije i ekonomije te provoditi LCA analize (Life Cycle Assessment) za koje je potrebno povezivanje saznanja iz različitih područja. Sve je to bio veliki izazov, ali i istraživački užitak. Doktorat je često usamljenički posao, zahtijeva beskonačno iščitavanje znanstvenih radova kako bi se došlo do jednog korisnog podatka.

„Nakon godinu dana suše, uslijedio je uspjeh—u posljednje dvije godine doktorata objavio sam tri znanstvena rada. Spojio sam dva zanimljiva istraživanja u jedno i poslao u jedan od najcjenjenijih znanstvenih časopisa u području, čisto da vidim što će reći. Svi, pa čak i moj mentor, mislili su da će me odbiti, ali članak je objavljen uz izvrsne kritike. Zbog toga sam dobio nagradu za najboljeg mladog znanstvenika godine, koju dodjeljuje Društvo sveučilišnih nastavnika u području tehničkih znanosti. Nagradu sam primio u Palači Dverce, koja je nakon toga stradala u potresu.“

Ova je nagrada ostavila najdublji trag u njegovoj karijeri, a ubrzo nakon nje obranio je i doktorat. Diplomski rad posvetio je energetskoj oporabi otpada na primjeru Grada Zagreba, a u doktoratu je tu temu proširio istražujući kako provesti energetsku oporabu sukladno direktivama europskog zakonodavstva gdje je studiju slučaja opet proveo na primjeru Grada Zagreba.

„Bilo je važno odgovoriti na pitanje ima li energetska oporaba smisla čak i uz stroge EU regulative koje nalažu reciklažu i materijalnu oporabu otpada, što je u Zagrebu i dalje veliki izazov. Dok sam se ja ozbiljno bavio tim pitanjem, starije kolege—slobodno mogu reći neozbiljne (hahaha)—zezale su me da se bavim smećem i da zapravo radim za gradsku čistoću.“

Nakon doktorata odlučio je ostati u istom području – oporabi otpada – i prijavio se za poslijedoktorsko istraživanje kod profesora Daniela Rolpha Schneidera. No, novi su projekti zahtijevali još više znanja iz drugih disciplina, pogotovo kemije jer su se bavili novim nositeljima energije u oporabi plastičnog otpada, prevedeno – proizvodnjom goriva iz plastike.

„Bio sam prvi ili drugi autor na 10 objavljenih radova u istaknutim znanstvenim časopisima u samo dvije godine. Više-manje to je bila hiperprodukcija, ali moram priznati da je takav bio i cijeli radni kolektiv. Moje kolege sa Zavoda za energetiku su sjajni znanstvenici i proizvodili su impresivan broj zaista značajnih istraživanja. Posebno je aktivna grupa znanstvenika pod mentorstvom prof. Nevena Duića. Kad ti je radno okruženje takvo postane normalno objaviti značajan broj radova tijekom postdoktorata.“

Jedno je vrijeme razmišljao o ostanku u akademskoj zajednici, možda na nekom drugom fakultetu, no odlučio je ispitati mogućnosti zapošljavanja izvan nje.

„Ovaj studij stvara iznimno dobre konzultante koji mogu raditi u brojnim područjima. Shvatio sam da mogu naći posao bilo gdje. Prijave sam poslao u Big Four, par manjih konzultantskih kuća i u EKONERG – Institut za energetiku i zaštitu okoliša, ali s Ekonergom sam već imao određenu poveznicu. Na poslu u UNDP-u sudjelovao sam u uspostavi baze zgrada Informacijskog sustava za gospodarenje energijom u zgradarstvu (ISGE), softverskog paketa za nadzor i analizu potrošnje energije i vode u zgradama javnog sektora kojega je upravo Ekonerg razvio i održava za Agenciju za pravni promet i posredovanje nekretninama (APN). Osim toga, Ekonerg se redovito povezuje s najvećim energetskim projektima, poput izgradnje Nuklearne elektrane Krško prije skoro pola stoljeća pa do modernih postrojenja poput LNG terminala na otoku Krku, ali i redovito sudjeluje u izradama strateških državnih dokumenata. Stoga, nakon višesatnog razgovora s direktorom Ekonerga Zdravkom Mužekom, ponudu sam prihvatio i postao dio sjajnog tima. Danas na radnom mjestu Vodećeg stručnog suradnika radim najviše kao konzultant na raznim projektima. Iako me je otpad doveo ovamo, osim na studijama vezanim za gospodarenje otpadom, radio sam na širokom spektru drugih zanimljivih tema pa tako na projektima poput Studije plana razvoja i primjene hrvatske strategije za vodik do 2050. godine i studije dekarbonizacije skladišta prirodnog plina preko integracije novih kogeneracijskih blokova, dizalica topline, polja solarnih toplinskih kolektora te toplinskih spremnika u centralizirane toplinske sustave gradova poput Kišnjeva i Skoplja, ali i energetske sustave velikih tvrtki, kao i izradi procedura za provođenje garantnih ispitivanja prilikom puštanja u pogona energetskih postrojenja, pa do energetskih obnova zgrada, provođenja energetskih pregleda velikih poduzeća te prijava projekta za financiranje putem fondova Europske Unije.“

Izreka ‘od smeća do zvijezda’ savršeno opisuje njegovu karijeru. Upravo zahvaljujući interesu za problematiku otpada, dobio je priliku raditi u vrhunskoj inženjerskoj tvrtki i iz prve ruke vidjeti kako se ideje pretvaraju u stvarne projekte.

"Dok sam u diplomskom radu analizirao upotrebu otpada kao lokalno dostupnog energenta za upotrebu u centraliziranom toplinskom sustavu Grada Zagreba, u doktorskoj sam disertaciji proširio temu korištenja otpada kao lokalno dostupnog energenta pokazujući kako je moguće provesti njegovu energetsku oporabu sukladno direktivama europskog zakonodavstva, bazirajući studiju slučaja ponovno na Gradu Zagrebu. U Ekonergu sam dobio priliku zaokružiti tu priču radeći na studiji izvedivosti Centra za gospodarenje otpadom CGO-a Grada Zagreba, čija je završna verzija prihvaćena od strane Skupštine grada Zagreba te prema čijem odabranom tehničkom rješenju Ekonergov odjel za projektiranje upravo sada projektira taj centar. Odabrano rješenje uz suhu fermentaciju biološke komponente i dobivanje bioplina zbog proizvodnje električne i toplinske energije predviđa i proizvodnju goriva iz otpada te je Grad Zagreb raspisao i javnu nabavu za izradu studije izvedivosti za izgradnju energane na otpad za njegovu energetsku oporabu. To je sjajan završetak priče koja je započela diplomskim radom, nastavila se kroz doktorat i postdoktorat, a sada se konačno pretvara u stvarne objekte koji mogu promijeniti sliku grada s aspekta održivog gospodarenja otpadom ali i s energetskog aspekta."

To je i potvrda životne filozofije koja ga dosad nije iznevjerila – bez obzira na težinu izazova, uvijek vjeruje da postoji način da ostvari ono što zamisli.

"Kada nešto odlučim, ne odustajem. To je počelo još davno, a posebno je bilo izraženo tijekom studija. Sjećam se kako sam s nekoliko kolega učio i imali smo plan – prije ispita riješiti sve dostupne ispite iz predmetnog kolegija od 90-ih godina nadalje. Tek tada bismo se smatrali spremnima za ispitne rokove. Tako je i danas – ako nešto odlučim napraviti, sigurno ću to ostvariti."

Posao nosi svoje zakonitosti, a puno toga ovisi o željama različitih strana uključenih u projekte. Vrijeme potrebno za izvedbu nekog poslovnog projekta često je drugačije od onog u znanstvenom radu. Ti su projekti zahtijevali dubinu, minucioznu posvećenost detaljima, što rad u poslovnom okruženju često ne trpi.

„To je tako, ali ja jednostavno ni u tom slučaju ne mogu reći da je nešto dovoljno dobro ako znam da može bolje. To prepoznaju i investitori koji nam se obraćaju. Nedavno sam radio na projektu Centra za gospodarenje otpadom u Splitsko-dalmatinskoj županiji, kojeg županija financira iz EU fondova. Uključeni su bili inženjeri iz JASPERS-a (Joint Assistance to Support Projects in European Regions), koji svojim analizama pomažu Europskoj uniji procijeniti zaslužuje li neki projekt financiranje. Svaka brojka prolazila je rigorozne provjere, sastanci su trajali satima, a pitanja su stizala bez prestanka. Kada se govori o investicijama vrijednim stotine milijuna eura, takva razina detaljne analize je neizbježna. Jedino stručnjaci poput nas mogu opravdati takva ulaganja i izraditi studije izvedivosti. Prošli smo prvi krug provjera, a zatim je stigla još viša instanca Europske komisije s dodatnim pitanjima. U ovako velikim projektima, ništa se ne prepušta slučaju.“

Tihomiru sada prolazi treća godina rada u Ekonergu, a u isto je vrijeme započeo i novo životno poglavlje – brak. Njegov život teče u stabilnom, ispunjenom ritmu. Bilo je upita o pokretanju vlastite tvrtke, ali njegovi su se prioriteti promijenili, barem za sada. Stabilan posao u vrhunskoj inženjerskoj tvrtki i sudjelovanje u projektima koji oblikuju budućnost energetike omogućuju mu da ostane vjeran svom istraživačkom duhu. A kada se tome doda privatna sreća, čini se da su se svi njegovi snovi ostvarili. Energetika – izbor koji je donio gotovo slučajno – pokazala se kao najveća dobitna kombinacija u njegovu životu. Svaki dan donosi nove izazove, ali i nove prilike za rast i doprinos društvu. Tihomir je dokaz da uspjeh dolazi onima koji se ne boje uložiti trud i vjerovati u svoj put.