Dr.sc. Hrvoje Dorotić neumorni je znanstvenik koji se s jednakim žarom može posvetiti dugoročnim sustavima grijanja i hlađenja, energetskom planiranju i integraciji obnovljivih izvora energije. Njegova je istraživačka biografija impresivna, a zapravo bismo mogli reći da je tek na početku karijere. Nakon nedavno završenog doktorata na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, prije godinu dana je postao stariji istraživač u Energetskom institutu Hrvoje Požar i odmah po dolasku je započeo s prijavom energetskih projekata. Jedan od prvih u kojem je sudjelovao u prijavi bio je projekt USES4HEAT kojemu je koncem 2023. godine iz EU programa Horizon Europe odobreno financiranje i više od 9,7 milijuna eura. Projekt će za EIHP do studenog 2027. voditi upravo dr.sc. Hrvoje Dorotić i s Hrvatskom elektroprivredom (HEP), koja je partner na projektu, će istražiti korištenje geotermalne i solarne energije u kombinaciji sa sezonskim toplinskim spremnicima za dekarbonizaciju centraliziranog toplinskog sustava (CTS) u Zagrebu. Zahvaljujući ovom projektu Zagrepčani bi mogli dobiti novi, učinkovitiji i gotovo neiscrpni izvor grijanja, a mogao bi postati ogledni primjer za druge gradove u Hrvatskoj.   

Zagrepčanin Hrvoje Dorotić nije trebao mnogo promišljati koji studij upisati. Njegov talent za prirodne znanosti, posebice fiziku, bio je očit još u srednjoj školi, a kako su svi muški članovi obitelji bili talentirani strojari bilo je logično slijediti tu uspješnu rutu. Muški je dio obitelji (otac, stric i bratić) studirao na FSB-u, odnosno gotovo svi osim djeda.

          „Djed je bio alatničar i zapravo je bio najbolji strojar od svih nas. Od njega je sve krenulo, od njega smo naslijedili talent. Jedino što on nije studirao niti ima diplomu strojarstva, ali to nije ni važno. Mi znamo da je on bio najbolji.“

          Bilo je dana i noći kad mu se činilo da bi mogao probati nešto drugo, a čak je pomislio da bi medicina mogla biti njegovo poslanje. Imao je ocjene i sve potrebne uvjete, ali se umiješala viša sila.

          „Volim medicinu. Odlično je to područje i možeš mijenjati ljudske živote. Jedino što sam trebao nekako naučiti da ne padam u nesvijest kad vidim krv. Eto da nije toga imao bih uspješnu karijeru u  medicini. A kako nemam nikakvih problema kad gledam motorno ulje odlučio sam se za strojarstvo“, opisuje svoj izbor duhoviti doktor znanosti.  

          Nakon prve općenite godine na FSB-u odlučio se za procesno-energetski smjer. Klimatske promjene i mogućnosti koje donosi polje obnovljive, zelene energije i sudjelovanja u istraživanju revolucionarnih novih tehnologija koje bi mogle spasiti i klimu i čovječanstvo smatrao je svojim najboljim karijernim putem. Vrlo brzo se našao i na kolegiju profesora Nevena Duića koji je studentskom kurikulumu odlučio dodati i konkretnu pripremu za stvarni rad, a uključivao je mnogo pisanja i kreativnog izražavanja, što analitičnim strojarima nije najbolje leglo.

          „Strojari su odlični s brojkama, a na ovom smjeru treba znati svoje ideje izraziti i uvjeriti svog profesora, a to u konačnici znači i svog budućeg poslodavca, investitora ili bankara da je baš tvoja ideja najbolja i najisplativija. To je ključna vještina bez koje nema napretka i rijetko se gdje uči. Znanje ne vrijedi ništa, ako ne znaš prodati svoj projekt i ako se ne znaš financirati. Smatram da svaki inženjer mora znati postaviti i riješiti problem različitim dostupnim matematičkim i računalnim alatima. Međutim, ako danas želiš biti uspješan, moraš imati i set „soft“ vještina poput znanja stranog jezika, pisanja, komunikacije, predstavljanje kompleksnih ideja i govorništva. Ove vještine nisu zahtjevne za naučiti, ali ih je teško usavršiti. Mislim da donose značajnu prednost u svakom razgovoru za posao. Zato su lekcije s ovih predmeta bile važne. I ne samo to. Sjećam se kako je profesor Duić inzistirao na rokovima, npr. do ponoći tog i tog dana moraš poslati zadaću ili esej. Ako tvoja zadaća dođe samo pet minuta kasnije dobio si poruku da mail nije zaprimljen. Isto je činio ako si poslao mail bez naslova i ako tijelo maila nije sadržavalo sve sastavnice poslovnog bontona ili ako je esej bio duži od onog što je traženo. Dobio sam i ja nekoliko puta poruku „mail nije zaprimljen“ pa sam bio iznenađen i nije mi bilo jasno zašto. Sad kad pišem i prijavljujem projekte vidim koliko sam poslovnog bontona naučio na tim predavanjima, nešto što se danas uzima zdravo-za-gotovo. Projektna se dokumentacija predaje u određenom roku koji se mora poštivati, slično kako smo ih mi morali poštivati na fakultetu. Ako zakasniš potencijalno gubiš tisuće i stotine tisuća eura ili ih možeš dobiti, ako napišeš kvalitetno i predaš projekt na vrijeme. Danas cijenim te vrijedne lekcije.“ 

          Na smjeru energetike prošli su sve aspekte energetskih sustava, a učilo se sve od zaštite okoliša prilikom gradnje i vođenja energetskih objekata do računalne simulacije, statistike i ekonomije. Doslovno, od razine, primjerice, planiranja velikih vjetroparkova do izračuna turbulencije na turbini lopatice vjetroturbine.

          „Mene su prvo zainteresirale vjetroturbine i to strojarski dio njihova rada, odnosno zanimalo me sve što se događa na lopaticama, strujanje i utjecaj turbulencije te sam to htio više istraživati. Moja tadašnja djevojka, a sadašnja supruga, je studirala na Filozofskom fakultetu i htjela je poput mene iskoristiti pogodnosti programa Erasmus i dio studija odraditi u inozemstvu. Ona je otišla u grad Arras na sjeveru Francuske, a ja sam zahvaljujući profesoru Jasaku dobio mogućnost odrađivanja Erasmus+ prakse na sveučilištu TU Delft u Nizozemskoj, u zemlji poznatoj po razvoju tehnologije vjetroturbina. Bilo je to ispunjenje svih mojih snova. Bio sam blizu djevojke, studirao sam u inozemstvu i imao sam mogućnost biti dio međunarodne grupe stručnjaka na svjetski poznatome sveučilištu. I to je ono što je jedinstveno na ovom studiju. Tko god pokaže interes, profesori s katedre energetike će svakome omogućiti razvoj kroz međunarodno iskustvo budući da su povezani s mnogim sveučilištima u Europi i svijetu te sudjeluju u brojnim istraživačkim projektnima. “

          Šest mjeseci je proučavao turbine i mikrostrujanja na lopaticama vjetroturbina u Nizozemskoj, a kad je završila ta praksa krenuo je s djevojkom u novu avanturu. Zahvaljujući studentskom „Work and Travel“ programu otputovali su u Ameriku i u saveznoj državi Kolorado su kroz rad ispolirali svoj engleski. Provjeravao je redovito koje se nove mogućnosti nude i zapelo mu je za oko istraživanje i studijsko putovanje koje je profesor Duić oglašavao i nudio, a radilo se u odlasku u Brazil. Pomislio je - zašto ne? Kad će putovati, ako ne sad? Prijavio se i uspio dokazati profesoru da je baš on najbolja osoba za projekt kojim se uopće dotad nije bavio, a radilo se o proizvodnji biogoriva.

          „Brazil je poznat po svojoj industriji bioetanola kojeg dobivaju iz šećerne trske. U SAD-u bioetanol proizvode od kukuruza, dok je proizvodnja iz šećerne trske energetski učinkovitija. Brazilski uspjeh su zato željeli preslikati na zemlje Južne Afrike, a ja sam na projektu radio makro-ekonomski dio istraživanja. Živio sam u Campinasu, nedaleko od São Pauloa. Praksu sam odradio na UNICAMP-u (Sveučilište u Campinasu) kao dio grupe za energetsko planiranje (NIPE). Iskustvo je bilo kratko, tek tri mjeseca, ali prekrasno. Kao svaki student, imao sam dovoljno vremena za putovanja po Brazilu, a pred odlazak sam posjetio i Rio de Janeiro. Predivan grad! Krajem godine sam se vratio u Zagreb jer sam trebao završiti zadnji semestar i napisati diplomski rad.“

          Diplomski je rad pisao kod profesora Duića. Kao jedna od ponuđenih tema rada su se pojavili centralizirani toplinski sustavi (kod nas često zvane toplane ili daljinsko grijanje). U to je vrijeme, EU prepoznala njihovu važnost u ostvarivanju energetsko-klimatskih ciljeva, a kako su se na katedri već provodili istraživački projekti na ovu temu, to mu se učinilo kao logičan izbor. Tako je u sklopu diplomskoga rada imao priliku raditi na razvoju obnovljivog CTS-a u gradu Ogulinu te surađivati s voditeljima projekta u REGEA-i.

          „Iskustvo je bilo odlično i ponovno se pokazalo kako katedra ima odličnu suradnju s energetskim agencijama i kompanijama.“

          Hrvoje ne krije da voli putovati i posjećivati nove zemlje, ali je oduvijek znao da želi ostvariti karijeru u rodnome Zagrebu. I ta mu se želja ispunila jer mu je nakon diplomiranja, profesor Duić ponudio mjesto doktoranda u njegovom timu i poziciju asistenta na projektu na Katedri za energetska postrojenja i energetiku.  

          „Odluku sam donio relativno brzo. Mnogo je mojih prijatelja sa studija također upisalo doktorat i među ostalim je i to utjecalo na moju odluku. Želio sam nastaviti učiti i okušati se u znanstvenome radu. Znao sam da je grupa u koju dolazim iznimno aktivna u pisanju projekata, istraživanju i organizaciji SDEWES konferencija, vrlo proaktivna i dinamična. Bio sam spreman za nove izazove! Ako se kockice dobro poslože, iskustvo suradnje na istraživačkim međunarodnim projektima je moguće postići i u Hrvatskoj!“

          Imao je tako tijekom šest godina doktorata sreću raditi s prijateljima na fakultetu. Sudjelovali su u EU i nacionalnim istraživačkim projektima, radili konzaltinga te pisali znanstvene članke.

          „Bio je to moj dream job u kojem vodiš i radiš na projektima, okružen si super ljudima, sudjeluješ na sastancima i konferencijama i putuješ. Imao sam prilike okušati se u predavanjima i prijenosu znanja, naučio sam kako osmisliti predavanje i prilagoditi ga određenoj publici. Kažu kako puno znaš o nekoj složenoj temi tek kada je možeš nekome točno objasniti na jednostavan način. Bilo je to odlično razdobljem mog životn. Nisam imao osjećaj da idem na posao svako jutro. Radio sam na puno projekata među kojima bih htio izdvojiti EU projekte u sklopu Horizon2020 programa koji su bili direktno povezani uz moj doktorat. Projekt Heat Roadmap Europe je bio prvi u koji sam bio uključen i dao mi je odličan pregled toplinarstva u EU te njihovu ulogu u dekarbonizaciji energetskih sustava. Cilj PLANHEAT projekta je bio izraditi alat za modeliranje sektora grijanja i hlađenja gradova. Model sustava daljinskog grijanja kojeg sam razvio je poslužio kao osnova za model korišten u mojem doktoratu. REWARDHeat je pokazao kako izgleda budućnost toplinarstva, bazirana na dizalicama topline te integraciji otpadne topline i obnovljivih izvora energije.“

          Cilj Hrvojevog doktorata je bio pokazati tehničko-ekonomske uvjete u kojima su sustavi toplinarstva bolji od rješenja individualnog grijanja. U tu je svrhu trebao razviti višeciljni optimizacijski model koji je u stanju pronaći optimalne kapacitete te odrediti satno vođenje sustava uz različite rubne uvjete. Najveći „protivnik“ daljinskog grijanja su zapravo često korištena individualna rješenja temeljena na plinskim bojlerima u gusto naseljenim urbanim sredinama. Grijanje gradova, smatra Hrvoje, treba biti bazirano na daljinskim sustavima grijanja koje je potom potrebno dekarbonizirati prema dugoročnim planovima sukladno EU direktivama.

          „Na doktoratu kod profesora Duića, sudjelovao sam kao znanstveni istraživač i kao konzultant te bio dio velike međunarodne zajednice energetičara. Ta je mreža poznanstva iznimno važna jer su to sve stručnjaci s kojima sam stalno prijavljivao nove projekte i surađivao. Iste ljude srećem po sastancima i dan-danas. Naučio sam tada i da tek svaki peti projekt bude prihvaćen. Pisanje kao i sama evaluacija traju relativno dugo, što ti daje dosta vremena da se pripremiš za sljedeći poziv. Sva se cijenjena europska sveučilišta i kompanije prijavljuju na te programe, konkurencija je ogromna i stvarno moraš imati izvanrednu ideju i konzorcij da ti ga odobre. Svoje prve pokušaje prijava sam imao čim sam krenuo s poslom, naravno uspješnost je bila vrlo niska. Na samome kraju doktorata, uspješnost dobivanja projekta se popela na više od 50 %, što se smatra vrlo uspješnim. Naravno, čim su natječaji u pitanju, uvijek postoji faktor sreće. Međutim, ako je prijava kvalitetna, sreća ti se često osmjehne!“

          Doktorat je završio 2022. godine i iste se godine oženio s djevojkom s kojom je za vrijeme studija proputovao Europu. Neko je vrijeme poslije doktorata radio na katedri kao poslijedoktorand, a onda se krajem 2022. godine otvorilo radno mjesto u Energetskom institutu Hrvoje Požar (EIHP) na koje se odlučio prijaviti.

          „Dogodila mi se neobična situacija kad sam došao na razgovor u EIHP. Jedna od osoba koja je bila u komisiji za intervju mi se učinila poznatom, ali se nisam mogao sjetiti otkud. I odjednom shvatim da je to student kojemu sam predavao dok sam radio na katedri. Ja sam mu bio predavač, a on sad ocjenjuje jesam li najbolja osoba za to radno mjesto. Nevjerojatno, zar ne? Dobio sam posao i onda sam u početku rada u EIHP-u neke stvari ja od njega trebao učiti. I zaista je odličan u tome što radi. Tu sam uvidio da su mogućnosti zapošljavanja nakon FSB-a i energetike stvarno sjajne.“                        

          Njegova zaduženja u EIHP-u uključivala su i rad na području koja mu je bila prva ljubav iz energetike - vjetroenergiji. Iz doktorata o grijanju i toplinarstvu trebalo se ponovno prebaciti na vjetroenergiju, no bilo je potrebno samo nekoliko mjeseci da ponovno potpuno zaroni u taj svijet. Naravno, nije zaboravio ni svoju omiljenu temu - daljinske sustave grijanja. Odmah po dolasku u EIHP prvi projekt koji je prijavio bio je projekt USES4HEAT i veoma brzo je došla povratna informacija da je projektu odobreno financiranje.

          „USES4HEAT će demonstrirati dvije inovativne, isplative, velike jedinice sezonskog podzemnog skladištenja toplinske energije za maksimiziranje dostupnosti i otpornosti opskrbe grijanjem, značajno smanjujući gubitak energije i utjecaj na okoliš. Te dvije jedinice će biti u potpunosti povezane s velikim toplinskim mrežama koje mogu akumulirati različite održive izvore topline. Postizanje klimatski neutralnog gospodarstva do 2050. veliki je izazov koji zahtijeva dekarbonizaciju europskog grijanja i hlađenja. U tom smislu, daljinsko grijanje i hlađenje prepoznato je kao ključno rješenje jer omogućuje integraciju obnovljivih izvora energije i korištenje različitih oblika otpadne topline, pridonoseći stabilnosti energetskih sustava. Kako bi se u potpunosti iskoristio ovaj neiskorišteni veliki potencijal toplinske mreže, bit će ključna široka implementacija i integracija sezonskih rješenja skladištenja toplinske energije.“

          Mogućnosti koje otvara ovaj projekt su ogromne i o njemu ćemo pričati u desetljećima koja dolaze zbog vizionarskog pristupa problemu grijanja gradova i istinska je privilegija za jednog znanstvenika sudjelovati u takvim projektima. Uz razvoj novih projekata Hrvoje se stigne baviti znanstvenim i istraživačkim radom te u EIHP-u sudjeluje u više istraživačkih projekata.

          „EIHP moto je „mjesto susreta znanosti i gospodarstva“ što se očituje i u poslovima na kojima sudjelujem. Dio zadataka uključuje „klasičan“ konzalting i suradnju s investitorima iz područja OIE te općenito s klijentima iz područja energetike. Drugi dio uključuje sudjelovanje i prijavu međunarodnih i nacionalnih istraživačkih projekata iz različitih tema. Prednost rada u EIHP-u je što na istome mjestu okuplja stručnjake iz različitih područja, a poznato je kako je energetika interdisciplinarna. Ako imam bilo kakvo pitanje, samo pokucam na susjedna vrata ili pošaljem mail.“

          Rad na istraživačkim projektima EIHP-a u Hrvatskoj i u regiji zahtijeva obilazak lokacija na kojima se razvijaju. Vjetroelektrane se obično grade na uzvisinama pa Hrvoje, zaljubljenik u planine, često pohađa lokacije budućih i sadašnjih vjetroelektrana. Tako uspijeva spojiti ugodno i korisno, posao i putovanja i opet ima posao iz snova. A njegova nova istraživačka strast su geotermalne toplane i mogućnosti koje nude za budućnost grijanja.

          „Mi tek sad počinjemo aktivnije promovirati dobrobiti geotermalne energije, a odavno je koristimo u Hrvatskoj. Geotermalna energija je praktički neograničena, ležimo na njoj i moramo je iskoristiti. Jedini sustav koji zasad geotermalnu energiju koristi za daljinsko grijanje u Hrvatskoj je Topusko, a možemo ga imati i ovdje u Zagrebu i u mnogo drugih gradova. Bušotine koje sad istražujemo jednog ćemo dana spojiti na sustav grijanja, a mislim da tu EIHP može pružiti svoju stručnost. Nadam se da ću biti dio te priče. Zato sa sigurnošću mogu kreći da se energetika pokazala najboljim izborom studija i donijela mi neograničeno mnogo područja u kojima mogu raditi.“

S velikom strašću ističe kako vrijeme velikih projekata koji mogu promijeniti energetsku budućnost Hrvatske tek dolazi. Nakon projekta USES4HEAT možemo očekivati da će se njegovo ime pojaviti u brojnim novim energetskim projektima.