Filip Opetuk , stručnjak je za strategiju u tvrtki E.ON Hrvatska i radi na jednom od najuzbudljivijih poglavlja moderne energetike, kročeći put razvoju obnovljivih izvora energije i primjeni inovativnih tehnologija. Priča Filipa Opetuka nije samo kronika njegovih profesionalnih postignuća, već i inspiracija mladim inženjerima koji žele ostaviti trag u svijetu.

Filip je osnovnu i srednju školu završio u Velikoj Gorici. Odrastao je u Turopolju, nadomak Velike Gorice, što je uvelike utjecalo na njegov život, na odnos prema školi i kasnije prema radu. Zbog loše prometne povezanosti i rijetkih autobusnih linija često je morao u školi biti prije svih, čak i prije čistačica. Vrijeme čekanja je iskoristio za učenje, bio je discipliniran, odličan učenik, talentiran za matematiku i fiziku. Tijekom jednog srednjoškolskog izleta shvatio je što bi mogao biti njegov poziv.

“Profesorica iz fizike je za nas matematičare iz Gimnazije Velika Gorica u trećem razredu organizirala izlet u Nuklearnu elektranu Krško. Odmah po dolasku u elektranu me je apsolutno impresionirala ta ogromna turbina, snage stotina megavata. Zaključio sam odmah da su velike mašine prava stvar! Dotad sam se još predomišljao koji bih fakultet mogao upisati, a nakon NE Krško sam odlučio da će to sigurno biti strojarstvo. Znao sam, isto tako, da na strojarstvu postoji procesno energetski smjer i energetika, što sam kasnije namjeravao studirati.”

Filip je ipak odlučio predati molbe i na druge fakultete, ali je na prvo mjesto stavio FSB. Zahvaljujući rezultatima s državne mature upao je odmah, a u međuvremenu je davao instrukcije i pomogao kolegama iz drugih srednjih škola s upisom na željeni studij. Na jesen 2014. godine krenuo je na prvu godinu studija strojarstva.

“Bilo nas je, sjećam se, puno, oko 350 studenata. Od toga je 30 studenata upisalo zrakoplovstvo, 30 brodogradnju, a svi ostali su upisali strojarstvo. I bilo je puno cura, čak mi se čini da je bio gotovo jednak broj djevojaka i mladića koji su upisali strojarstvo.”

Studiranje i polaganje ispita prolazio je glatko, čak i one, za mnoge odlučujuće, ispite s prve dvije godine. Bilo je predmeta koji ga nisu previše zanimali, ali su se sve teme o kojima je učio, kasnije u karijeri, pokazale itekako važnim.

“Nakon druge godine sve je išlo glatko, svojim tempom. Imao sam prosjek 4.5 i nisam imao nikakvih izazova ili problema tijekom fakulteta. Sve mi je bilo zanimljivo, a ponajviše termodinamika. Baš me pogodila u ‘žicu’. Gledajući unatrag mogu reći da je većina ljudi koja je redovno učila i dolazila na predavanja prošla sve ispite bez puno muke. Iako sam davno odlučio da je energetika moj smjer, u nekom trenutku sam počeo razmišljati i o inženjerskim simulacijama. Na kraju sam ipak upisao energetiku. Onda smo se odjednom počeli osipati, jedni su studenti odlazili, drugi su dolazili, spajali smo se s drugim godinama, bilo je baš teško to pratiti. Nekako sam očekivao da ćemo se ipak vratiti na isti broj, ali nismo. Nas 60-ak je upisalo energetiku, ali je samo desetak diplomiralo. ”

Filip je studirao uz dvije stipendije, braniteljsku i stipendiju Grada Velike Gorice. Na žalost, ni na vrijeme studija autobusne linije koje su iz njegovog mjesta vozile za Zagreb se nisu promijenile pa su rana buđenja i dolazak na studij prije svih ostali konstanta u njegovom životu.

“Živio sam u mjestu iz kojeg je obično u 7.00 ujutro vozio prvi bus. Ako bi se dogodilo da je prvo predavanje u 10.00. bio bih u problemu, jer bih s kasnijom linijom došao u Zagreb oko 11.00. sati nakon predavanja. Tako sam opet bio primoran satima ranije putovati i onda čekati. Naučio sam rano se buditi, stekao sam drugačiju disciplinu i ništa mi nije bilo teško. Vrijeme sam iskoristio za ponavljanje i učenje, pripremao sam se za predavanja i ispite.”

I to je jedan od razloga njegove sposobnosti da svaku situaciju sagleda s one najbolje strane. Pronađe u svakoj, ma kako izazovnoj situaciji, ono najbolje. Taj mu je stav pomogao da proživi i teške trenutke mamine bolesti.

“Diplomski je došao baš kad i mamina bolest. Izabrao sam temu ‘Tehno-ekonomska analiza primjene alternativnih goriva u sustavu prometa u energetskoj tranziciji.' Budući da je mama bila u bolnici pa onda i na rehabilitaciji, bilo mi je važno što prije završiti diplomski kako bih se posvetio njoj. Tih šest mjeseci sam, iskreno, išao linijom manjeg otpora i više bio angažiran oko majke. Napisao sam diplomski, imao sam odličan prosjek i odmah se bacio na traženje posla. To je možda bio i jedan od razloga zašto nisam otišao na Erasmus razmjenu. Fakultet mi je ostao u odličnom sjećanju i ako za nečim žalim, možda jedino žalim za tim što nisam otišao na međunarodnu razmjenu.”

Profesor Neven Duić je svim studentima savjetovao da nakon diplome ne idu odmah u ekonomske vode već da najprije isprobaju rad na konkretnim inženjerskim poslovima i projektima. Filip je te riječi dobro zapamtio.

“Mislim da je to bio odličan savjet i ja sam ga se držao. Diplomirao sam na Svetog Nikolu 2019., a u siječnju 2020. godine je bila promocija. Posao sam našao odmah u inženjerskoj struci i počeo raditi 2. ožujka 2020. godine. Radio sam otprilike tri tjedna i onda je proglašena pandemija. Koji peh! A samo nekoliko mjeseci ranije sam kolegama na promociji u šali rekao kako se čak i rat može dogoditi da nas ni to neće pogoditi jer imamo zvanje koje je uvijek traženo, potrebno i korisno. Možemo raditi u bilo kojim uvjetima! I samo dva mjeseca kasnije evo ga kuršlus. Taman kad pomisliš da ne može gore, život kaže - može.”

Filip se pobrinuo da posao nađe odmah nakon studija. Jedan je njegov kolega odradio praksu u Ekonergu te se nakon diplome ondje i zaposlio. Filip i još nekoliko kolega su ga odlučili slijediti pa je prijavu za radno mjesto konzultanta u Ekonergu poslao čim je bilo moguće.

“Bilo je to odlično prvo radno iskustvo. I za poziciju konzultanta i inženjera energetike, posao u Ekonergu je čisti dobitak. Čim sam diplomirao, prijavio sam se na burzu i poslao im molbu za posao. Danas, u većini firmi, prolazite nekoliko krugova razgovora, a ja sam u Ekonergu razgovarao samo s jednom osobom, s legendarnim Zdravkom Mužekom. On odmah na prvom sastanku procijeni jesi li ti za taj posao ili nisi. Njegovi su kriteriji bili jasni. U velikoj su prednosti svi kandidati koji imaju diplomu strojarstva. Ako si uz to studirao smjer energetiku i bio odličan student, kao ja, nije bilo dvojbe o kvalificiranosti za radno mjesto. Ekonerg je velika tvrtka, ima oko 150 zaposlenika. Otprilike oko 50 ljudi radi na projektiranju, nešto manje ih radi na studijama izvedivosti, dok je u odjelu energetike, u kojemu sam ja radio, radilo samo 7 stručnjaka. Radili smo na specijalnim projektima i jako mi se svidjelo što sam baš u tom odjelu započeo karijeru. Čuo sam za kolege koji su na prvim radnim mjestima samo proučavali stare nacrte ili su brojali kablove, a ja sam stvarno odmah bačen u vatru i rad na opipljivim problemima.”

Sjeća se i prvog radnog zadatka u Ekonergu kojeg je dobio zato što je o toj temi učio na fakultetu. Pomagao mu je jedan stariji kolega, osoba s kojom je započeo rad na tom prvom projektu.

“Prvi posao u Ekonergu je bio modeliranje u jednom softveru kojeg tada u Ekonergu nitko nije poznavao, a mi smo baš to friško učili na fakultetu. Odmah sam imao bolju startnu poziciju. Kolega s kojim sam radio na tom projektu je ubrzo otišao na drugo radno mjesto, a ja sam naslijedio njegove zadatke i nastavio raditi prema njegovom rješenju. A kako život piše priče, mnogo godina kasnije, taj je kolega došao raditi u E.ON. Pomislio sam si kako ga poznajem u dušu, znam točno kako razmišlja, baš zato što sam naslijedio njegov rad. Kad je kolega otišao morao sam sve sam, što je nekad bilo doista izazovno. Moj je zadatak bio pružanje inženjerske potpore jednom odjelu u firmi, a ti su pozivi i zahtjevi bili dosta česti. Veoma brzo sam naučio kako samostalno i samouvjereno pomoći kolegama u rješavanju složenih problema. Ali to je i zahvaljujući studiju, daje ti širinu da možeš svaki problem sagledati i ponuditi rješenje.”

Pandemija se nazirala još početkom 2020.-te, ali nitko nije očekivao razmjere koje je poprimila. Tek što je počeo raditi proglašeno je izvanredno stanje i nakon nekoliko tjedana rada u uredu, morao se prebaciti na rad od kuće. Dobio bi problem, brzo bi ga riješio, a onda bi čekao sljedeći zadatak. Nitko nije znao koliko će to stanje potrajati i kad će biti moguć povratak u ured. Bilo je tu i straha i neizvjesnosti za budućnost, a opet pandemija je mnogima donijela i neke neočekivane benefite.

“Nakon tri mjeseca smo se polako počeli vraćati u urede, a ja sam tek tad shvatio koliko mi je godio rad od kuće. U potpunosti sam se, bez distrakcija, mogao posvetiti nekom problemu, bolje sam i dublje mogao ući u srž problema, prije sam dolazio do kvalitetnih rješenja. A da ne govorimo o uštedi vremena. Budući da sam cijeli život do tada gubio puno vrijeme na putovanja, čekanja i traženja parkinga, odlučio sam da će rad od kuće biti važna stavka u svim budućim razgovorima za posao.”

Filip se vratio u ured, proveo još dvije godine u Ekonergu i onda shvatio da je vrijeme za promjenu. Radio je cijelo vrijeme u odjelu energetike, na posebnim projektima kojih je s vremenom bilo sve manje. Promijenila se i upravljačka struktura tvrtke, a mogućnost za napredak se nije nazirala.

“Jedan mi je kolega u razgovoru spomenuo kako je impresioniran s tvrtkom E.ON. Spomenuo je kako imaju odličnu novu strategiju, rekao mi je da je jako zanimljiva i da se tvrtka brzo razvija. Ostala mi je ta informacija u uhu, malo sam istraživao, čak sam pronašao i neki oglas za posao, ali nisam na njega odreagirao. Nakon nekoliko mjeseci taj se oglas ponovno pojavio. Učinilo mi se nemogućim dobiti tu poziciju jer nisam imao potrebne kvalifikacije, kao npr. pet godina radnog iskustva, a tražili su nekoga za poziciju koja zahtijeva helikopterski pogled i razmišljanje izvan kutije. Iako je prošlo vrijeme za prijavu, ja sam svejedno poslao molbu. Poslao sam je upravo zato što me je obrazovanje na fakultetu dovelo do toga da mogu raditi manje-više na bilo kojoj poziciji. Znao sam da ću se snaći. ”

Na njegovo veliko iznenađenje pozvali su ga na razgovor i uskoro mu je bilo ponuđeno radno mjesto. Filip je objeručke prihvatio posao u kompaniji koja raste i razvija se, prisutna je u 30 zemalja svijeta i ima ozbiljne razvojne planove koji su odgovarali njegovim ambicijama. Želio je sudjelovati u novim, dinamičnim otkrićima i razvoju obnovljive energije koja je važan dio portfelja kompanije. Rad u E.ON-u je započeo u odjelu kojeg je vodio Dino Novosel, još jedan bivši energetičar izvanredne karijere. Uz regularne poslove odjela, radili su i na projektu tehnologije vodika kojeg je E.ON razvijao u partnerstvu s tvrtkom DOK-ING. No, nakon dvanaest mjeseci njegov je šef otišao na novo radno mjesto, a Filip je, kao i na prethodnom poslu, opet ostao sam.

“Pitao sam se što će biti sa mnom, mislio sam da će me prebaciti u drugi odjel. Međutim u E.ON-u su bili jako korektni i odmah su mi rekli da bez straha radim dalje na svojim starim zaduženjima, upravo zato što je projekt razvoja vodika bio iznimno važan kompaniji pa sam se na to fokusirao. Vrlo brzo sam dobio novog šefa, fantastičnog stručnjaka iz Francuske Frederic Delannoya. On je izrazito zanimljiva osoba, nepresušan je izvor znanja i vrhunski je stručnjak.

E.ON je prepoznao inovativnu tehnologiju tvrtke DOK-ING, koja može iz otpadnog mulja izdvojiti tone vodika, i odlučio poduprijeti njenu realizaciju. Proizvodnja vodika iznimno je važna Europskoj uniji pa je DOK-ING odlučio s E.ON-om poslati prijavu za sufinanciranje projekta iz inovacijskog fonda EU. Na toj je prijavi radio Filip.

“Mulj je veliki ekološki problem, a da bi se koristio za proizvodnju vodika DOK-ING je razvio inovativno tehnološko rješenje, stroj Looper koji iz njega izdvaja vodik. Fascinantan mi je taj projekt, a njegov je značaj monumentalan. Iako sam započeo rad na toj prijavi nisam znao hoću li raditi na njoj do kraja, upravo zato što sam pred sam kraj ostao bez šefa. Međutim nitko u E.ON-u nije sumnjao da mogu sam dovršiti prijavu, a imao sam i veliku pomoć od stručnjaka iz DOK-ING-a. Ogroman pritisak sam osjećao. Pred Božić 2023. godine, točnije 19. XII. 2023. dobio sam email s porukom ‘Čestitamo! Prošla vam je prijava, odobreno vam je sufinanciranje u iznosu od 4,5 milijuna eura’. Bio sam najsretniji čovjek na svijetu.”

Formalno potpisivanje ugovora dogodilo se šest mjeseci kasnije, točnije u ljeto 2024. godine. Tehnologija vodika tek se počinje ozbiljno razvijati i dug je put do njene šire primjene. Potrebno je prije svega razviti svijest o važnosti vodika i mogućnostima koje nosi, ali i biti realan u očekivanjima.

„Želimo razviti projekt, dokazati da tehnologija radi i krenuti u fazu komercijalizacije. U ovoj je priči E.ON partner DOK-ING-u koji se obvezao razviti tehnologiju dok je naš zadatak raditi na razvoju tržišta, traženju kupaca i slaganju izvedive financijske konstrukcije. Tražimo i lokaciju za testiranje mulja. Naime nije svaki mulj pogodan za proizvodnju vodika pa se dogodi da nađemo odlične lokacije i gradsku upravu koja je voljna ući u projekt, ali mulj nije pogodan za nas. Većina mulja koji ide na uzemljivanje nam ne odgovara. Nismo ni svjesni koliki je to ekološki problem i siguran sam da će ta praksa uskoro biti zabranjena.”

E.ON je zadužen i za skaliranje, što je logičan slijed projekta zbog prisutnosti tvrtke na brojnim tržištima. No, postoji još jedan važan preduvjet kojeg je postavila EU kod dodjele novčanih sredstava za ovaj projekt.

“Novac ćemo dobiti tek kad nađemo kupca za vodik. E.ON je odgovoran i za traženje kupaca i tek kad ga nađemo možemo krenuti u proizvodnju. To je nova tehnologija i u ovom trenutku potražnja je mala pa odmah pokušavamo izgraditi partnerstva s kompanijama koje bi mogle plasirati vodik kojeg proizvedemo na tržište. Taj prvi projekt je jako važan, a opet nitko ne želi biti prvi. Na ovom radnom mjestu, moram priznati da mi je vodik nedvojbeno najuzbudljiviji i najdraži projekt.”

Puno je to posla, ali bi odjek i uspjeh ovog projekta mogao Hrvatsku pozicionirati u sam vrh tehnologije vodika. No ništa manje impresivni nisu ni drugi projekti na kojima Filip radi.

“Moj šef Frederic i ja radimo u odjelu održive strategije i imamo dosta zaduženja. Jedna je cjelina izrada strategije, odnosno derivacija strategije grupe jer ipak djelujemo na 18 tržišta u Europi i ne možemo jednu strategiju prepisati na sva tržišta. Zatim se bavimo i izvješćima o održivosti tvrtke E.ON Hrvatska, što je nefinancijsko izvještavanje koje bilo koja firma koja drži do sebe treba napraviti. Moj odjel radi i akvizicije i spajanja, gdje E.ON provodi strateške akvizicije na hrvatskom i slovenskom tržištu. Kupili smo ih nekoliko. Sve su to lokalne tvrtke koje su prepoznale benefite spajanja s E.ON-om. Nakon spajanja smo povećali broj zaposlenih u tim tvrtkama i uspješno ih integrirali. ”

Posla je zapravo jako puno, odjel se širi, a strojari im se, nažalost, gotovo uopće ne javljaju.

“Volio bih da što više studenata FSB-a dođe u E.ON na praksu ili na rad, da vide kako imamo jako puno inženjerskih odjela i poslova koji bi im mogli biti zanimljivi. Ali nas ne prepoznaju još do te mjere kako bih htio. Zato smo bili i na Danu otvorenih vrata FSB-a kako bismo približiti rad kompanije E.ON-a studentima. Volio bih kad bi postojala mogućnost da im pokažemo neke stvarne probleme na kojima radimo, da shvate koliko radnih mjesta za inženjere nudimo. I ja sam se javio za radno mjesto koje se u tom trenutku činilo nemogućim za dobiti, i evo već sam nekoliko godina tu, rastem i razvijam se. Znanje koje sad imam je neprocjenjivo. Bio sam suočen s jako puno izazovnih situacija, ali sam znao da ja to mogu. Bio sam siguran u svoje znanje i zato mogu reći da je studiranje energetike na FSB-u bio ne samo odličan, već genijalan izbor. Fantastična radna mjesta i radne prilike se otvaraju sad više nego ikada, a ja smatram da su strojari u velikoj prednosti na tržištu rada sa znanjem kojeg donesu sa studija. Važno je samo odvažiti se i krenuti!”

Filip namjerava i dalje graditi svoju karijeru u E.ON-u i smatra da vrijeme najboljih projekata tek dolazi. Oženio se i uskoro planira i obitelj. Njegov put od studenta FSB-a do stručnjaka u E. ON-u pokazuje kako kombinacija strasti, znanja i upornosti može oblikovati ne samo osobnu karijeru već i budućnost industrije.