Emil Barić
Emil Barić ima doktorat iz strojarstva, predavač je na dva fakulteta, vlasnik je obrta za tehničko savjetovanje i partner u startup tvrtki koja postavlja solarne elektrane na poslovne zgrade. Suvlasnik je i CBO Synergotrona, inovativnog startupa koji nudi revolucionarno tehnološko rješenje za regeneraciju tijela i tretiranje boli. Synergotronov uređaj Healeex ove je jeseni proglašen najboljim u Europi na prestižnom međunarodnom natjecanju startupova u području inovacija medicinske tehnologije. To je popis najvažnijih, ali ne i svih Emilovih profesionalnih angažmana i postignuća.
Emil Barić je nakon završene opće gimnazije u Zagrebu, zbog problema s upornom glavoboljom, odlučio upisati studij medicine kako bi pomogao sebi i drugima u liječenju zdravstvenih tegoba. Upisom na medicinu bi prekinuo tradiciju jer bi nakon mnogo generacija bio prvi muški predstavnik obitelji Barić koji nije odabrao strojarstvo. A onda je ipak prevagnula tradicija.
„Djed je najviše utjecao na taj izbor. On je studirao na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, čak je i pradjed bio strojobravar i bio je vlasnik obrta još prije drugog svjetskog rata. Iako sam upao i na medicinu i na strojarstvo, odlučio sam se za strojarstvo. Bila su to još ona vremena kada na Fakultetu strojarstva i brodogradnje nije bilo prijamnog ispita, dok sam na medicini prošao prijamni i ušao u kvotu koju su primali „bez plaćanja“. Nitko, osim djeda, nije glasno izražavao nezadovoljstvo odabirom medicine, ali evo danas s odmakom mogu reći da je strojarstvo bio najbolji izbor.“
Studij je upisao 2006. godine, a dvije godine kasnije Procesno-energetski program mu se učinio najkompleksnijim te je krenuo na taj smjer. Nakon pet godina studiranja u Zagrebu, upisao je postdiplomski studij u Grazu.
„Tamo sam već na samom početku studija mogao jasno vidjeti značajne razlike u programima. Neke osnove koje smo učili u Zagrebu, na prve dvije godine fakulteta, po meni su bile preslabe. Kad dođete gore i vidite što traže pod normalno nije vam lako, ali uz kontinuiran rad i to se može kompenzirati. Nastava se odvijala i na njemačkom i na engleskom, a kako nisam znao niti riječ njemačkog morao sam učiti i njemački uz sve ostale obaveze.“
Postdiplomske studije u Austriji financira isključivo gospodarstvo, što znači da fakultet rješava problem neke tvrtke ili korporacije, koja zauzvrat uključenima na projektu osigurava plaću. Tako je i Emil sudjelovao u rješavanju problema kojeg je naručila tvrtka MAG AG s 200 zaposlenika, smještena nedaleko od Graza, a koja se može se pohvaliti suradnjom s velikim svjetskim industrijskim imenima.
„U Austriji se vode načelom da ako neka tvrtka nema R&D odjel onda im država daje subvenciju od 10 tisuća eura kojim bi financirali razvoj projekta na fakultetu. U Grazu sam bio asistent i osim što se radi na jednom glavnom projektu, radio sam i na brojnim razvojnim projektima za industriju. Moj je glavni projekt bio rad na vodičima malih poprečnih presjeka koje je bilo potrebno izolirati, a firmi koja ih je proizvodila se događalo da su im ti vodiči u velikim strojevima pucali pa je bilo potrebno istražiti zašto i kako to riješiti“
Pune je četiri godine radio na ovom problemu, a rezultat je bilo poboljšanje učinkovitosti od 40% tih strojeva koji su i danas u prodaji. Iako je mogao ostati u Austriju, odlučio se vratiti u Zagreb.
„ Ja sam i dan danas uvjerenja da si život možeš i tu dobro posložiti. Iako je s financijske strane u Austriji mnogo bolje. U to je doba FSB nudio plaću između 5500 do 6000 kuna, dok smo Grazu dobivali početnih 1800 eura, a kasnije smo dobivali između 2200 i 2300 eura. To je vrlo lijep život, a troškovi nisu bili veliki. S tog je aspekta u Austriji bilo odlično i Hrvatska dugo neće u tom segmentu moći konkurirati. Ali to nije jedino što je važno. U mom je slučaju obitelj prevagnula i vratio sam se.“
Po povratku iz Austrije radio je u tvrtki Monter – strojarske montaže d.d., gdje je put započeo kao inženjer pripravnik neovisno o prethodnom iskustvu iz Austrije. Radio je na projektima tehničke pripreme u procesnoj industriji, naftovodima, plinovodima. Kroz nekoliko godina provedenih u Monteru napredovao je prvo na mjesto konstruktora, a zatim i na mjesto voditelja razvoja i inženjeringa. Nakon toga se zaposlio kao project manager u CADCAM Design Centru u Zagrebu gdje je ubrzo promoviran u voditelja tehničkog tima, no onda je ove godine odlučio prestati raditi za druge i raditi samo za sebe. Naravno, radi na nekoliko različitih projekata, ali ga svi ispunjavaju ponosom i veseljem.
„Odnedavno, sudjelujem kao partner u izgradnji brenda koji se bavi rješenjima iz područja fotonapona Solar.com.hr. Želja nam je postaviti što više solarnih elektrana na krovove poslovnih prostora koji leže neiskorišteni. Mi vlasnicima tih poslovnih prostora nudimo da nam daju krov u najam na koji ćemo onda o svom trošku instalirati solarnu elektranu i u konačnici prodavati proizvedenu električnu energiju. Jedan projekt je u postupku realizacije u Lekeniku, dok su još dva u razvoju. Cilj nam je instalirati barem nekoliko stotina kilovata kako bismo struju mogli plasirati i na inozemnim burzama. Vidimo veliki potencijal u ovoj priči, a vrijeme solarnih krovova tek dolazi u nas. Imamo sve adute da postanemo brend.“
No njegov najvažniji projekt je zasigurno Synegotron. Emil je suosnivač i glavni direktor poslovanja ovog startupa kojeg je pokrenuo Domagoj Prebeg. S doktoratom iz biomedicine i neumornim traganjem za inovacijama, Domagoj je osmislio inovaciju koja koristi najsuvremeniju hibridnu plazma tehnologiju za ublažavanje bolova, regeneraciju i revitalizaciju tkiva.
„Domagoj je našao tehnologiju koja je zapravo bila gurnuta u stranu. Uređaj je razvijen na principu Tesline tehnologije koja je opisana još 1898. kad je prvi put objavljen novinski članak o njezinim učincima. U članku je opisan slučaj žene koja je imala rak na licu na kojemu je Tesla primijenio ovu tehnologiju i nakon 6 mjeseci karcinom je nestao. Svaka povreda tkiva samo je oštećenje staničnog potencijala te možemo uzročno reći kako se stanica 'ispraznila'. Ako joj dovedete energiju, odnosno napunite je ona će se moći sama regenerirati, povratiti svoju normalnu, zdravu funkciju i ukratko to je ono što uređaj radi. Odličan je za ublažavanje bolova, za regeneraciju, za rehabilitaciju, čak i za smanjenje bakterijskog opterećenja. Sama tehnologija generiranja hibridne hladne plazme unutar ovog uređaja je patentirana kroz PCT, kroz nacionalni patent i trenutne patentne objave za teritorij EU i SAD-a.
Zamisao o razvoju ove ideje kao komercijalnog proizvoda počela je još 2017. godine, no od ideje do izlaska na tržište dug je i naporan put. I tu se Emilovo iskustvo i znanje pokazalo presudnim. Emil i Domagoj su se upoznali zahvaljujući Emilovom prijatelju iz osnovne škole, koji je također radio na razvoju Healeexa i tako počinje Emilov put sa Synergotronom. Njegov je zadatak bio da 'prevede' ideju u funkcionalan proizvod pogodan za serijsku proizvodnju. Kada su konačno bili zadovoljni dizajnom i učinkovitošću, dokazanom kliničkim istraživanjima, ove su godine odlučili svoj proizvod prezentirati svijetu.
„Imali smo čast biti među 10 startupova koje je Labena Ventures akcelerator iz Ljubljane izabrao za predstavljanje na poznatom događanju Med-Tech World u Valletti na Malti u listopadu. Tamo smo pred osam međunarodnih sudaca Domagoj i ja, prezentirali Healeex, poslovnu ideju startupa, plan prodaje i razvoja i nakon petominutne prezentacije su nas dugo rešetali pitanjima. Imali smo osjećaj da je to dobro prošlo jer su pokazali veliki interes za proizvod i nakon našeg pitcha, ali da ćemo biti pobjednici nisu nam dali naslutiti. Naš je Synergotron 20. listopada 2023. među više od 120 prijavljenih sudionika osvojio titulu "Top Startup of the Year“ i nagradu od 15 000 eura. Nakon mnogo godina razvoja i bila je to konačna potvrda da imamo sjajan proizvod.“
Med-Tech World je događanje koji privlači vodeće stručnjake iz područja medicinske tehnologije i inovacija iz cijelog svijeta. Na njemu su Emil i Domagoj imali i svoj štand na kojemu su prodavali prijenosni wellness uređaj Healeex koji je privukao je značajnu pažnju među sudionicima i stručnjacima iz industrije.
„Čak ga je i visoko rangirana zaposlenica iz regulative medicinske tehnologije kupila. Javila nam se povratno i sad je veliki je suporter naše tehnologije, a nakon tretiranja bolnih mjesta osjetila je razliku i poručila je da zaista djeluje i da nije placebo. To nam je najveći uspjeh!“
Za serijsku je proizvodnju potrebna pomoć ozbiljnih investitora koje nisu pronašli u Hrvatskoj, no pobjeda na ovom natjecanju otvara im nova vrata i Emil se nada da će uskoro uređaj po povoljnijoj cijeni biti dostupan svima. Prijavili su se i na Arab Health pitch u Dubaiju i ondje će prezentirati ovaj revolucionarni uređaj za osobnu uporabu i potporu zdravlju.
Tehnologija za koju su prijavili patent ima bezbroj primjena i postoji potencijal za razvoj brojnih novih proizvoda, a to je ono što bi Emil u konačnici i htio raditi. Iako nije studirao medicinu, život ga je ipak kroz druga vrata uveo u taj svijet, u prijeko potrebno polje napredne medicinske tehnologije i inovacija. No u međuvremenu ne odbija ni druge projekte. Dobiva značajan broj upita za tehničko savjetovanje koje obavlja preko svojeg obrta. Katkad je ovih upita tako mnogo da im treba posvetiti nekoliko mjeseci, ali nije uvijek tako.
Odlučio je svoje znanje dijeliti te je prihvatio je angažman na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu na kojemu predaje termodinamiku, elemente strojeva i transportna sredstva. Stigne i na privatnom Sveučilištu VERN predavati na sveukupno 2 smjera: Tehnički menadžment i Internet stvari. Na sveučilištu VERN zadužen je za kolegije Senzori i aktuatori, Ugradbeni sustavi 1, Termodinamika i Nove tehnologije u energetici. Gotovo svaki dan u tjednu ima predavanja na ova dva fakulteta, a dosad je bio mentor za 36 završnih i diplomskih studentskih radova.
„Moram priznati da sam imao predrasude prema privatnim fakultetima, ali se pokazalo da sam bio u krivu. Prije svega me iznenadilo to što su studenti u prosjeku bili stariji od mene, većina je imala svoje privatne firme i trebalo im je dodatno obrazovanje. A razina znanja s kojom su ušli na fakultet me iznenadila. Bilo je trenutaka kad im nisam znao odgovoriti na pitanja. Dobio sam grupe koje su san svakog profesora, inteligentni, radoznali i željni znanja. Čista fantazija! Zato mi nije problem uvijek im biti od pomoći i znaju da me mogu nazvati u bilo koje doba dana ili noći.
Moja dva studenta sa Tehničkog veleučilišta su dobila nagradu za najbolji diplomski rad, otišli su u Graz na isti postdiplomski studij. A kad se jave i kažu što su postigli meni je to najbolji kompliment.“
I sam je imao fantastične profesore na Fakultetu strojarstva i brodogradnje i s mnogima je i danas u kontaktu. Ističe kako fakultet daje odlična osnovna znanja, no kako je važna i ta osobna veza između prosfora i studenta te dodaje kako baš takav odnos može potaknuti studenta da uloži najviše. Za njega je to bio prof. Lončar s energetike. I on je, kao danas Emil, uvijek uspijevao pronaći dodatno vrijeme za studente koji su željeli znati više. No ipak predavanja profesora Galovića bila su osobito upečatljiva. I vizualno i edukativno.
„ Profesor Galović je uvijek dolazio na posao apsolutno besprijekorno obučen, uredan, zategnut , kravata i odijelo. Tip-top. Negdje na trećem satu odijelo je već potpuno zaprljano i teško je naći mjesto bez mrlje od krede, a kravata je prebačena pozadi. Njegova se supruga uvijek žalila i nije joj bilo jasno kako mu je to polazilo za rukom. Ali eto toliko je bio strastven i predan svojim predavanjima. Imao je prolaznost na ispitima oko 5 posto, a svi su ga obožavali. Ja sam uvjerenja da je jedan od najboljih predavača ikada.“
Emil Barić i svi njegovi radni angažmani protive se zakonima fizike, jer se, barem ovako na prvu, čini da je nemoguće ugurati ih sve u jedan tjedan ili jedan radni dan, osim ako nije smislio kako se bilocirati. No, on tvrdi da sve uspijeva glatko i za kraj nonšalantno dodaje kako je zaboravio dodati još jednu radnu aktivnost. Već je dvije godine ovlašteni sudski vještak za strojarstvo, promet i vozila. Ali budući da tek povremeno prima ove zahtjeve ne ubraja ih među redovite radne obveze.
Ponosan je što niti jedan od svih nabrojanih poslova ne trpi i teško mu je izdvojiti favorita. No priznaje da bi volio da Synergotron postane ime poznato svakom kućanstvu. Ako je suditi prema dokazima i svjedočanstvima, doista bi mogao promijeniti naše poimanje revitalizacije zdravlja. Emil i ekipa koja stoji iza ovog izuma neumorno će raditi da taj san pretvore u realnost.