Profesionalni put Domagoja Validžića obilježili su odgovorni poslovi, brojni izazovi i krize, ali i sudjelovanje u uspostavi sustava koji je omogućio razvoj brojnih projekata obnovljivih izvora energije. Fakultet strojarstva i brodogradnje nije bio njegov prvi izbor, no upravo ga je taj odabir odveo prema energetici – području u kojem će tijekom gotovo dvadeset godina graditi svoju profesionalnu karijeru. Od prvih poslova u struci do više od petnaest godina rada u Ministarstvu gospodarstva, Domagoj je sudjelovao u oblikovanju zakonodavnog i regulatornog okvira hrvatske energetike te bio dio procesa koji su obilježili razvoj obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj.

Od Knina do Fakulteta strojarstva i brodogradnje

Domagoj Validžić rođen je u Kninu, djetinjstvo je proveo u Oklaju, nedaleko od Drniša. Ondje je pohađao prve razrede osnovne škole, no zbog ratnih razaranja školovanje je nastavio u Trogiru, gdje je završio osnovnu školu i potom Opću gimnaziju.

„Matematika mi je oduvijek dobro išla. Čak sam sudjelovao na natjecanjima i u petom sam razredu osnovne škole osvojio prvo mjesto na razini šire Drniške općine. Gimnaziju sam završio s odličnim uspjehom i odlučio upisati Fakultet elektrotehnike i računarstva u Zagrebu. Tada sam najviše od svega želio raditi s računalom koje si nisam mogao priuštiti. Pouzdao sam se u dobre ocjene iz srednje škole pa se nisam posebno pripremao za prijemni ispit. Nisam upao, bio sam ispod crte, ali je postojala mogućnost upisa uz plaćanje školarine. Ako ostvariš dobar uspjeh na prvoj godini, vrate ti uplaćeni novac i dalje nastavljaš studirati bez plaćanja.“

Kako su mnogi odustajali od studija, pomicala se linija za upis bez plaćanja, ali i dalje je bio ispod te crte. Vrijeme je isticalo i trebalo je donijeti odluku, upisati uz plaćanje FER ili možda upisati FESB u Splitu. Ali tada mu je netko dao prijedlog koji će potpuno promijeniti njegove planove.

„Netko mi je predložio da upišem strojarstvo jer imam dovoljan broj bodova temeljem ocjena iz srednje škole i bodova dobivenih na prijemnom s FER-a i nekako sam na brzinu odlučio pokušati. Ne zato što sam ga želio studirati, nego da premostim prvu godinu i zatim se prebacim na FER. Na strojarstvo sam se upisao bez većih problema i nije bilo potrebno plaćati studij, što je u tom trenutku predstavljalo veliko olakšanje. Tek kada sam počeo studirati na FSB-u, shvatio sam da sam zapravo upravo tamo trebao biti. Stekao sam sjajno društvo, zaljubio se u studij i vrlo brzo FER je ostao samo uspomena.“

 

Studij koji je oblikovao karijeru

Nakon odličnog prvog semestra i uspješno završene prve godine malo je popustio s učenjem te počeo koristiti blagodati studentskog života. Uz studij je počeo raditi kako bi roditeljima barem djelomično olakšao financijski teret školovanja. Zaposlio se na info-telefonima ISKON Interneta, zarađivao i stjecao prva radna iskustva. Kao i svi studenti FSB-a, nakon prve dvije godine morao je odabrati smjer. U tom je razdoblju velik utjecaj na njega, kao i na mnoge njegove kolege, imao profesor Neven Duić, čija su predavanja brojnim generacijama studenata otvorila vrata svijeta energetike.

„I mene i moje društvo oduševila je prezentacija smjera Energetike koju je održao profesor Duić. Sjećam se da smo na jednoj kavi pretresali sve smjerove. Svima nam je knedla stala u grlu kad smo shvatili da energetika ima čak 66 ispita. Iako je to bio najteži smjer, ni mene ni moje kolege to nije odvratilo. I moji roditelji složili su se s tim izborom, pogotovo otac, koji se kao i ja, nadao da ću se jednog dana vratiti u Oklaj i raditi u HEP-u na hidrocentrali. Ali isto tako sam znao da to područje ima odličnu budućnost gdje god da živim, što je profesor Duić jako dobro pokazao na predavanju.“

 

Studirati energetiku nije bilo lako, no Domagoj je nastavio živjeti istim ritmom. Cijelo je vrijeme studija radio, a nije propuštao ni studentske izlaske. Zbog toga je studij trpio. U međuvremenu je od zarađenog novca kupio prvo računalo koje je godinama priželjkivao.

„Nakon četiri i pol godine studija moje se društvo polako počelo osipati. Kolege su privodile studij kraju, a ja sam imao još dosta ispita za odraditi. Pogledao sam se jedan dan u ogledalo i rekao sam sebi da je vrijeme da se trgnem i da završim studij. I zbog sebe i zbog roditelja koji su mi toliko pomogli.“

Dodatnu motivaciju pronalazio je promatrajući statistiku. Od više od četiri stotine upisanih studenata diplomu je na kraju steklo tek nešto više od trećine. Upravo to ga je dodatno motiviralo da bude među onima koji su diplomirali. A onda je pred sam kraj stigao i poziv za služenje vojnog roka. U tom je trenutku imao još dvadesetak ispita i činilo se da će ponovno morati odgoditi završetak studija. Rješenje je stiglo iznenada, ponovno zahvaljujući profesoru Nevenu Duiću, koji je poslao obavijest da se otvorila mogućnost služenja civilne vojne službe na Fakultetu. Domagoj se odmah prijavio.

„Mislim da sam bio prvi ročnik koji se prijavio za služenje civilne vojne službe na Fakultetu. Sjećam se da je trebalo prikupiti jako puno dokumentacije, ali primljen sam u program. Na početku služenja vojnog roka upisao sam diplomski rad kod profesora Željka Bogdana. Analizirao sam akumulatore topline u TE-TO Zagreb i nakon obrane rada ostalo mi je još nekoliko mjeseci služenja vojnog roka što sam uspješno odradio obavljajući razne poslove na fakultetu.“

 

Nakon diplome strojarstva krenuo je tražiti posao u struci, što početkom dvijetisućitih nije bilo nimalo jednostavno. U energetici su ga najviše privlačile hidroelektrane, no prilika u tom području tada je bilo vrlo malo. Zato se prijavio na natječaj tvrtke Monter – strojarske montaže d.o.o., gdje je dobio svoje prvo zaposlenje.

„Moje prvo radno iskustvo u struci počelo je 2005. Na početku sam radio u odjelu prodaje na pripremi ponuda za prijavu na razne natječaje, a nakon nekoliko mjeseci prebačen sam u odjel montaže gdje sam vodio projekt rekonstrukcije punionice stlačenog plina u Radničkoj cesti u Zagrebu. Izrađivao sam projektnu i tehničku dokumentaciju, radio sam opise tehničkog stanja, prikupljao atestnu dokumentaciju, zapisnike o ispitivanjima i izometrijske nacrte izvedenog stanja plinovoda. Na tom sam se radnom mjestu zadržao nešto više od godinu dana.“

 

Već 2006. godine ukazala se prilika koja će obilježiti njegov život i karijeru. Ponovno je važnu ulogu odigrao profesor Neven Duić, koji je na vrijeme uočio natječaj Ministarstva gospodarstva za radno mjesto u području energetike i predložio Domagoju da se prijavi. Savjet je prihvatio, ne sluteći koliko će taj razgovor za posao biti važan za njegovu budućnost.

„Na razgovoru me dočekao Igor Raguzin, tadašnji načelnik Odjela za obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost, i objasnio mi što sve posao uključuje. Bio je sjajan, pun pozitivne energije. Dugo smo razgovarali i stvarno me se sve s poslovne strane dojmilo. Ali kad mi je rekao da je plaća oko četiri tisuće kuna, odmah sam rekao da ne mogu prihvatiti posao. Očito je nešto prepoznao u meni jer nije odustao. Nazvao me kod kuće i toliko je gorljivo pričao o poslu, o budućnosti obnovljivih izvora energije, energetskog razvoja kroz koji prolazi Hrvatska i o tome koliko je taj posao važan za budućnost zemlje da na kraju više nisam imao drugog izbora nego reći – da. Bez obzira na plaću, bilo mi je važno da posao koji radim ima dublji smisao. Tako sam 2006. godine počeo raditi u Upravi za energetiku Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva.“

Karijera u Ministarstvu gospodarstva

Rad u Ministarstvu započinje na poziciji stručnog suradnika za obnovljive izvore energije, u vrijeme kada je Hrvatska tek počinjala uspostavljati regulatorni okvir za razvoj obnovljivih izvora energije i energetsku učinkovitost. Domagoj je vrlo brzo počeo preuzimati sve složenije zadatke vezane uz obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost.

„Vodio sam prvostupanjske postupke te izrađivao rješenja za energetska odobrenja za izgradnju proizvodnih postrojenja iz obnovljivih izvora energije i visokoučinkovite kogeneracije – vjetroelektrana, sunčanih elektrana, postrojenja na biomasu, bioplin, geotermalnih elektrana i drugih postrojenja. Taj je posao uključivao detaljnu provjeru dokumentacije, idejnih i glavnih projekata te izdavanje energetskih odobrenja potrebnih za ishođenje lokacijske, građevinske ili uporabne dozvole.“

Vrlo brzo dobio je i dodatne odgovornosti. Njegov mu je šef prepustio vođenje programa „Inteligentna energija u Europi“, koji je upravo tada postao dostupan hrvatskim tvrtkama i institucijama. Kroz taj su program nastale i prve regionalne energetske agencije, poput REGEA-e, MENEA-e i REA-e Sjever, te druge organizacije koje će kasnije imati važnu ulogu u razvoju lokalnih energetskih projekata. Bio je to početak razdoblja u kojem će, uz svakodnevni rad u Ministarstvu, sve češće sudjelovati na međunarodnim sastancima i radnim skupinama u Bruxellesu vezanima uz europsko energetsko zakonodavstvo. Domagoj je stalno napredovao, a svaka nova funkcija donosila je i širi opseg odgovornosti.

 

„Načelnik Raguzin stalno me poticao i gurao naprijed. Nakon dvije godine rada u Ministarstvu postao sam 2008. godine voditelj Odsjeka za obnovljive izvore energije. Sudjelovao sam u mnogim radnim skupinama na europskoj razini vezanim uz obnovljive izvore energije, a djelomice sam bio uključen i u područje energetske učinkovitosti, intenzivno sam sudjelovao na pregovaračkom poglavlju za energetiku te na uspostavi sustava koji je rezultirao donošenjem propisa o obnovljivim izvorima energije i pripadajućeg pravilnika.“

Nakon izbora i promjene vlasti 2012. premješten je u Upravu za industriju gdje je dobio u nadležnost složeno tehničko zakonodavstvo.

„Svi pravilnici i sve direktive završavali su na mom stolu. Najprije sam ih proučavao, zatim radio na njihovoj primjeni i izdavanju rješenja. Gotovo četiri godine radio sam upravo na pitanjima tehničkog zakonodavstva."

 

Za to vrijeme bio je i član Upravnog vijeća Agencije za opremu pod tlakom te bio važan dionik tržišta opreme pod tlakom, a ujedno surađivao s Fakultetom strojarstva i brodogradnje na pitanjima vezanu uz opremu pod tlakom. Do 2016. godine obnašao je nekoliko rukovodećih dužnosti unutar te Uprave. Prvo je bio voditelj Odjela za industrijsku politiku i tehničko zakonodavstvo, no tadašnja pomoćnica ministra prepoznala je njegov rad i postavila ga na dužnost voditelja Službe za industrijsku politiku i konkurentnost te voditelja Službe za tehničko zakonodavstvo, analitiku i održivi razvoj.

U tom je razdoblju izrađivao i tumačio tehničke propise iz područja dizala, niskonaponske električne opreme, tlačne opreme, tekstila, strojeva, plinskih uređaja i eko-dizajna. Posebno važnim smatra razdoblje u kojem je Hrvatska usklađivala tehničko zakonodavstvo s europskim propisima. Taj je posao bio gotovo nevidljiv široj javnosti, ali je imao velik značaj za hrvatske tvrtke koje su danom pristupanja Hrvatske u Europsku uniju svoje proizvode i usluge mogle ravnopravno nuditi na europskom tržištu.

 

„Možda sam posebno ponosan na taj dio posla koji nije bio izravno vezan uz energetiku nego uz tehničko zakonodavstvo. Radio sam na usklađivanju sustava prije 1. srpnja 2013., kada je Hrvatska postala članica Europske unije. Bilo je važno omogućiti da naše tvrtke od prvoga dana članstva Hrvatske u Europskoj uniji mogu ravnopravno poslovati na europskom tržištu i biti upisane u NANDO bazu. Poslije su mi dolazile kolege iz drugih ministarstava kojima je trebala pomoć oko sličnih procesa pa sam im prenosio stečeno znanje i iskustvo.“

Za Domagoja je to bilo razdoblje intenzivnog profesionalnog razvoja, ali i sve većih odgovornosti.

„U lipnju 2016. vraćam se u energetiku i postajem načelnik Sektora za energetiku. Kao načelnik sektora više nisam bio zadužen samo za obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost. U mojoj nadležnosti bili su tržište plina, nafte, električne energije, ugljikovodici, energetska infrastruktura i svi energetski zakoni te mnogobrojni provedbeni propisi. Upravo tada počeo sam intenzivno raditi na izmjenama zakona.“

Tijekom osamnaest godina provedenih u Ministarstvu radio je s više ministara i različitim političkim garniturama. Vlade su se mijenjale, mijenjali su se i ministri, ali njegov je posao ostajao isti.

 

„Naravno da je bilo problema uzrokovanih politikom i čestim promjenama ministara, ali ja sam radio svoj posao. Mislim da to dovoljno govori o tome da se nije uvijek gledala stranačka pripadnost nego stručnost.“

Upravo zato posebno ga je iznenadio poziv koji je došao u srpnju 2017. godine. Novi ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić ponudio mu je mjesto pomoćnika ministra za energetiku.

“Iskreno, taj me poziv iznenadio. Ministra Ćorića prije toga uopće nisam poznavao. Pretpostavljam da je kao čelna osoba Ministarstva imao sliku o tome kako radim i kakvi su rezultati iza mene. Kad mi je ponudio mjesto pomoćnika ministra bio sam ugodno iznenađen. Slušao sam ga i razmišljao trebam li prihvatiti. Na kraju sam rekao – dobro. Znao sam da će biti puno posla, ali rekao sam sebi da ja to mogu. Poznavao sam sustav, poznavao sam ljude, a i oni su poznavali mene. To mi je tada bilo najvažnije.”

Najteže razdoblje profesionalnog života

Prihvaćanje dužnosti pomoćnika ministra označilo je najveću profesionalnu promjenu u Domagojevoj karijeri. Nakon gotovo petnaest godina rada u sustavu, tijekom kojih je prošao gotovo sve stručne razine, prvi se put našao na politički imenovanoj dužnosti. Više nije bio odgovoran samo za stručna pitanja energetike nego je sudjelovao u svakodnevnom donošenju odluka, koordinaciji rada Uprave te pripremi materijala za ministra i Vladu Republike Hrvatske. Tempo rada postao je znatno intenzivniji, a odgovornost veća nego ikada prije. Radni su dani postajali sve duži, vikendi su gotovo nestali, a odgovornost je iz dana u dan bila sve veća.

 

Domagoj je tijekom mandata pomoćnika ministra, uz svoje redovne dužnosti, bio predsjednik Upravnog vijeća Energetskog instituta Hrvoje Požar, član Skupštine društva HROTE (Hrvatski operator tržišta energije) te član Upravnog vijeća Agencije za ugljikovodike. Sve su te institucije imale važnu ulogu u funkcioniranju hrvatskog energetskog tržišta.

“Radilo se po dvadeset sati dnevno. Stalni pozivi, pripreme, izvješća, pritisak sa svih strana. U što god da se uključiš, nosi svoju težinu. Bio je to posao koji nije završavao izlaskom iz Ministarstva. Nosio si ga kući, razmišljao o njemu noću i budio se s istim pitanjima s kojima si zaspao. To je bilo izuzetno zahtjevno razdoblje.”

Nakon nekoliko godina intenzivnog rada uslijedila je 2020. godina, koja je za cijelu Hrvatsku bila obilježena pandemijom COVID-19, zagrebačkim potresom i brojnim društvenim promjenama. Upravo u tom razdoblju izbila je i afera vjetroelektrane Krš-Pađene. Domagoj je bio u liniji potpisnika raznih dokumenata i rješenja vezanih uz ovaj projekt i njegovo se ime sve češće počelo pojavljivati u medijima, a protiv više osoba pokrenuta je istraga. Domagoj o tom razdoblju i danas govori vrlo suzdržano, ali odbacuje optužbe koje mu se stavljaju na teret.

 

“Nemam tu puno što komentirati. Sve sam već rekao. Postupak još traje i spreman sam na sve. Jedino mogu ponoviti da nisam ništa namještao ili nekome pogodovao, a svakako nisam karijeru gradio na članskoj iskaznici. Radio sam svoj posao i poštovao hijerarhiju u donošenju odluka. To je sada iza mene, ali najteže mi je bilo zbog roditelja. Oni su svaki dan čitali nove izmišljotine u medijima. To je bilo grozno vrijeme.”

Domagoj je smijenjen s pozicije pomoćnika ministra i prebačen u Upravu za programe i projekte Europske unije, europske i međunarodne poslove, gdje je obavljao dužnost voditelja Odjela za projekte u energetici i klimi. Iako je nastavio profesionalni rad, medijska pozornost bila je usmjerena ponajprije na aferu, zbog čega je velik dio njegova dotadašnjeg rada ostao u drugom planu.

 

“Tri godine vodio sam projekte vezane uz energetiku i europske fondove. Bilo je puno administracije, puno dokumentacije. Trebalo je paziti na svaki zarez i provjeriti svaku brojku. Nakon tri godine shvatio sam da više ne mogu tako. Cijela situacija još mi je stajala nad glavom i od nje nisam mogao pobjeći. Razočarao sam se u jako puno ljudi, u cijeli sustav. Nisam više vidio prostor za napredovanje.”

Novi početak

Napokon se nakon tri godine otvorila prilika za novi profesionalni početak. Ideja o vlastitoj tvrtki, koja je dotad postojala tek kao mogućnost, postupno je postala ozbiljan plan.

“Jedan prijatelj, građevinski inženjer, počeo me nagovarati da napustim Ministarstvo te otvorim svoju tvrtku pa da budemo partneri za stručni nadzor u graditeljstvu u kojem bih bio zadužen za strojarske instalacije. Razmišljao sam neko vrijeme i na kraju odlučio dati otkaz i krenuti svojim putem. Prije odlaska iz Ministarstva položio sam stručni ispit za ovlaštenog inženjera strojarstva u graditeljstvu. Tako sam ispunio sve preduvjete za pokretanje vlastite tvrtke.”

Nakon godina provedenih u administraciji ponovno se našao na terenu, u neposrednom kontaktu s projektima i izvođačima radova. Posao je drukčiji, ali odgovornost je ostala jednako velika.

 

“Od 2024. godine sam u privatnim vodama. Direktor sam i vlasnik tvrtke VALDOMING d.o.o., koja obavlja stručni nadzor u graditeljstvu za područje strojarskih instalacija. Provjeravam jesu li izvođači radove izveli prema projektu, jesu li poštovani nacrti i troškovnici te jesu li obračuni izvedeni ispravno. Pomalo se vraćam i projektiranju. To je zahtjevniji posao i traži više iskustva, koje sada postupno stječem. Vjerujem da ću u dogledno vrijeme uz stručni nadzor razvijati i projektiranje. Također, nadam se da ću se nekada uskoro vratiti i poslovima koji će biti vezani uz energetiku, no to je neka bliža budućnost na kojoj radim koliko mi trenutne poslovne obveze dopuštaju.”

Obitelj kao najveća vrijednost

Otac je troje djece, a posebno ga veseli što je njegov najstariji sin odlučio krenuti istim putem i danas studira na Fakultetu strojarstva i brodogradnje.

„Tek je na prvoj godini. Vidjet ćemo koji će smjer odabrati, ali po načinu na koji studira često mu kažem da je nama ipak bilo malo teže. Volim ga zbog toga zadirkivati, ali drago mi je da je odabrao strojarstvo. To je odličan studij. Izgradi čovjeka i donese prijateljstva koja traju cijeli život. Tako je barem bilo meni. Ja sam, eto, silom prilika završio na FSB-u, ostao na njemu, ali dobio zanimanje koje je postalo moj životni poziv. Energetika mijenja živote ljudi, utječe na budućnost naše djece i unuka i zato mislim da joj kao društvo moramo posvetiti još više pažnje. Klimatske promjene kojima svjedočimo pokazuju koliko će energetika biti važna u godinama koje dolaze. Ja sam sretan zbog toga što sam odabrao strojarstvo i zbog skromne uloge koju sam imao u svemu tome. A tko zna što me još čeka.“

 

Iako danas radi u privatnom sektoru, razdoblje provedeno u Ministarstvu i dalje smatra najvažnijim dijelom svoje profesionalne karijere. Upravo je ondje, kaže, imao priliku sudjelovati u poslovima koji su dugoročno oblikovali hrvatski energetski sustav.

„Ja sam želio napraviti nešto bolje – za sebe, ali i za sustav. Smatrao sam da mogu dati više i danas tvrdim da sam, bez obzira na sve, najponosniji upravo na svoju karijeru u Ministarstvu. Sudjelovao sam u pregovaračkom poglavlju za energetiku, predstavljao Hrvatsku na međunarodnim skupovima kao pomoćnik ministra. Kroz rad u Ministarstvu sudjelovao sam u uspostavljanju sustava obnovljivih izvora energije, ali i donošenju mnogih bitnih odluka za energetski sektor te vođenju raznih stručnih i pravnih postupaka, i što više vremena prolazi, sve sam ponosniji na taj dio karijere. Sustav koji smo tada gradili omogućio je izgradnju, mogu reći, najvećeg broja megavata iz obnovljivih izvora energije. Danas sve opet stoji ili jako sporo napreduje, ali vjerujem da smo tada postavili dobre temelje.“

 

Put od studenta koji je gotovo slučajno upisao strojarstvo do čovjeka koji je godinama radio na razvoju hrvatskog energetskog zakonodavstva nije bio ni jednostavan ni pravocrtan. Obilježili su ga uspjesi, odgovornost, ali i razdoblja koja su ostavila dubok osobni trag. A kada govori o svom životnom putu, ne krije da je sve počelo jednom odlukom koju je donio gotovo slučajno—odlukom da upiše Fakultet strojarstva i brodogradnje.