Anamarija Falkoni, r. Šare je žena koja pomiče granice i utire nove puteve. Zasad je jedina Dubrovčanka koja je diplomirala energetiku na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu i jedan je od rijetkih stručnjaka za obnovljive izvore energije u Gradu Dubrovniku. Od nedavno nosi i titule docentice i doktorice znanosti - također jedina u obitelji. U gradu koji stoljećima živi od turizma i pomorstva, docentica Anamarija Falkoni kroz svoja predavanja na Pomorskom fakultetu Sveučilišta u Dubrovniku unosi dašak promjene šireći spoznaje o dobrobitima zelene energetske tranzicije.

          Poput mnogih ni Anamarija Falkoni nije znala što bi upisala nakon završene gimnazije. Pokazivala je interes i za matematiku i za psihologiju, zanimali su je i jezici i mnogo toga. Prva je ideja bila da će upisati studij dizajna, što se njezinoj majci nije svidjelo. A onda je jedan obiteljski prijatelj predložio Fakultet strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. Roditeljima se to učinilo kao odlična ideja pa je zato odlučila probati. 

          „Mislila sam da se uvijek mogu prebaciti na arhitekturu ili na dizajn ako mi ne bude išlo. Ali sam upala na studij i onda je krenulo zapravo jako dobro. Možda je tome pridonijela i činjenica da sam imala odličnu ekipu, fantastičnu generaciju studenata. Iako se na FSB uvijek upiše više muških studenata, upisalo se i dosta cura. A sve su bile super studenti i odlični ljudi. Odmah sam se sprijateljila s Ivom Ridjan Skov koja je danas profesorica u Danskoj. Nisam mogla bolje odabrati. Ne znam jesam li bila više oduševljena životom u Zagrebu i u studentskom domu ili s fakultetom i sa studiranjem. Nakon prve dvije godine odabrala sam smjer energetiku, a tek tamo mi je ekipa bila vrhunska. Energetika je bila jedinstvena po tome što smo se i družili i učili skupa, bila je to izrazito poticajna atmosfera za studente. Mi smo imali na FSB-u sustav zajedničkog učenja i tražili smo pomoć asistenata ako nam nešto nije bilo jasno. Zato ja i svojim studentima tu u Dubrovniku na početku godine uvijek savjetujem da rade skupa jer više glava više zna.“ 

          Nakon diplomiranja na FSB-u njezine su se kolegice razbježale po Europi. Jedna je otišla u Nizozemsku, druga u Belgiju, treća u Dansku, a nju to naprosto nije privlačilo. Ona je osjetila kako je Dubrovnik zove natrag.

          „Ja sam se htjela vratiti u Dubrovnik iako u njemu tada za mene baš i nije bilo posla. Odradila sam praksu u lokalnoj hidroelektrani i tamo su mi rekli da dođem raditi kod njih nakon studija, ali mi se to nije sviđalo. Ostala sam u kontaktu sa svojim mentorom prof. Nevenom Duićem i njegovim tadašnjim asistentom Goranom Krajačićem i zahvaljujući njima počela sam surađivati s razvojnim agencijama u Dubrovniku. Javio mi se i jedan kolega sa Sveučilišta u Dubrovniku i zajedno smo počeli raditi energetske certifikate o kojima sam već mnogo znala jer sam o tome učila na fakultetu, odnosno na Procesno – energetskom smjeru. Taj mi je kolega u nekom trenutku rekao kako Sveučilište traži asistenta te da je obavljen natječaj i da baš trebaju nekoga s diplomom strojarstva, ali me to u tom trenutku nije privlačilo.“

          Statistika Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu pokazuje da Dubrovčani rijetko biraju studirati na FSB-u, a još rjeđe na energetici. Anamarija je prva i zasad jedina Dubrovčanka s diplomom energetike i zato posjeduje jedinstveno znanje, ali se odbijala javiti na natječaj. Natječaj je dugo bio otvoren pa se Anamarija nakon dugog nećkanja u konačnici javila na natječaj i prihvatila posao kojemu se dugo opirala. Zapravo je vjerovala da biti prosvjetni radnik nije njezin poziv, no kako to često biva, ono čega se pribojavamo ili od čega bježimo, se pokaže našim najvećim talentom. Jedan od uvjeta za radno mjesto bio je i doktorski rad, a to je značilo pisanje doktorata, istraživanje i česta putovanja u Zagreb. Otkrila je da je rad sa studentima najbolji karijerni put kojeg je mogla odabrati, a paralelno je zakoračila i u svijet znanstvenih istraživanja, pisanja i izlaganja radova na brojim domaćim i međunarodnim konferencijama. Sve je to morala ugurati u raspored s predavanjima koje je obavljala kao asistentica na Sveučilištu.

          „Sveučilište u Dubrovniku je mlado sveučilište a Pomorski fakultet je više orijentiran na pomorce sa smjerovima Brodostrojarstvo i Nautika. Međutim, presudno za odabir ovog posla bilo je to što mi je pružena mogućnost upisa poslijediplomskog studija na FSB-u i izrada doktorata na temu energetike.  Zapravo se moj znanstveni i nastavni dio ne preklapaju, što je dosta zahtjevno. U početku nije bilo lako, ali su mi pomogle kolege. Izvodim vježbe na sedam kolegija koji spadaju pod osnove strojarstva: Termodinamika 1 i 2, Tehnička mehanika 1 i 2, Osnove inženjerstva 1 i 2 i Čvrstoću materijala i brodske strojne elemente. To su bazični predmeti s prve godine studija i uvode studente u svijet strojarstva. Plan mi je osmisliti nove kolegije koji bi na neki način pomirili moj znanstveni i nastavni dio. Moj znanstveni rad bazira se na energetskom planiranju i modeliranju energetskih sustava, obnovljivim izvorima energije, dizalicama topline i električnim vozilima. Energetski sustavi na kopnu mogu se zapravo preslikati na brodske energetske sustave i tu ja vidim razvojne mogućnosti u nastavi. Primjerice, kolegiji na temu električnih brodova te temu dizalica topline i toplinskih i rashladnih sustava na brodovima. Dizalice topline, čija je podloga termodinamika, su za Dubrovnik, koji se uglavnom grije klima uređajima, izuzetno važne. Time se bavim i o tome sam pisala u svojim znanstvenim radovima. U Dubrovniku sam po tom pitanju ja jedini stručnjak i još jedan profesor tu na sveučilištu koji sljedeće godine ide u mirovinu, ali često zovemo kolege u Zagrebu, primjerice prof. Vladimira Soldu, jer više glava zna više. Također sam obrađivala i temu 100 posto obnovljivog energetskog sustava dubrovačkog područja što bi svakako trebalo uključivati pomorski promet. Zato je moj budući plan usmjeren na ˝ozelenjivanje˝ pomorskog prometa.“

          Odlaske u Zagreb zbog rada na doktoratu teško je bilo uskladiti sa svim radnim obvezama, a kako se u međuvremenu udala i dobila sina završavanje doktorata sve se više udaljavalo. Asistent Goran Krajačić u međuvremenu je postao i profesor Goran Krajačić i Anamarija će mu ostati u posebnom sjećanju. Njezin je doktorski rad bio prvi doktorski rad kojeg je mentorirao otkako je postao profesor. Srećom i on je često zbog obitelji dolazio u Dubrovnik pa su se tako mogli viđati i ubrzati rad na njezinom doktoratu.

          „Zaposlila sam se 2013. godine, obranila sam temu već 2015. i položila ispite, ali to pisanje doktorata se jednostavno prolongiralo. Nikako da krene. Potrebno je odvojiti nekoliko mjeseci i to odraditi što je meni pošlo za rukom tek pretprošle godine i od 2022. sam doktorica znanosti iz područja tehničkih znanosti (znanstveno polje strojarstvo). Iako je dugo trajalo doktorski rad mi je donio i mnogo radosti.“  

          Doktorski rad pod naslovom „Napredno planiranje samodostatnih širih gradskih područja razvojem pametnoga energetskoga sustava“ uvodi odlične preporuke koje će možda jednom na osnovu njezina rada i biti primijenjene u Dubrovniku. Anamarija bi voljela više vremena posveti znanosti i istraživanju, objavljivanju novih radova te možda i malo više se aktivirati na polju energetike i energetske tranzicije grada, ali je to u ovom trenutku jako teško, upravo zbog manjka vremena i obilja obveza koje ima.

          „Nakon doktorata izabrana sam u suradničko zvanje višeg asistenta i čekala natječaj za poziciju docenta. Imaš osjećaj da to sve nas u znanosti koči jer ovako možeš napredovati tek svakih 5 godina. Slušam kolegice i kolege koji rade vani gdje se i minimalan dodatni trud u znanosti itekako nagrađuje, što kod nas nije slučaj. Trebalo bi to mijenjati. Ja sam samoj sebi rekla da ću uložiti najviše što mogu u sebe i u konačnici u svoje studente i zato stalno idem na radionice, učim i napredujem. I trud se isplatio jer je konačno 2024. godine objavljen natječaj za mjesto docenta. Javila sam se, a budući da sam imala sve uvjete postala sam docentica.“

          Primjećuje kroz ovih deset godina kako su se i kriteriji studenata promijenili, životni stil koji promovira brzu zaradu utjecao je na to se sve manje studenata upisuje na studij. Teška, tehnička zanimanja sve se manje biraju, a u gradu s dugom tradicijom pomorstva brodostrojarstvo je i dalje izbor broj jedan iako broj studenata i drastično opada.  

          „Kad sam počela raditi imali smo 35 do 40 studenta na prvoj godini, a ove godine ih imamo 15 što je veliki pad. Često si kao profesor misliš je li do tebe ili do studenata ako nešto ne ide, ali nas je jedna generacija prije 3 godine uvjerila da se nekad karte trebaju posložiti. U toj je generaciji bilo nekoliko  izvrsnih studenata dok su ostali drugi bili prosječni, ali su radili i učili zajedno i brzo su ovi odlični povukli za sobom prosječne studente i svi su na kraju bili izvanredni. I bila sam najponosnija i najsretnija kad bi kod drugih profesora rekli da su neko gradivo naučili kod mene.“ 

          Slično kao što je što je to pokazala njezina izvanredna generacija studenata u Dubrovniku i njoj je pomogao na studiju poticaj kolega. Usvojila je nove radne navike koje je prate i danas.

         „Ja sam bila jako društvena i voljela sam izlaziti. Jednom sam htjela preskočiti predavanje i otići na kavu, ali mi je Iva Ridjan nježno rekla da se ostavim kava i da krenem na predavanje što sam i poslušala. Bila sam i kampanjac i draži su mi bili izlasci i društvo, ali sam stvarno i učila. Pogotovo prve dvije godine, posebno na drugoj godini kad imate sve one najteže sizifovske predmete. Drugu godinu samo rijetki uspiju riješiti u roku. Termodinamiku 1 i 2 sam odgađala i zbog toga sam morala ponavljati godinu. Sjećam se da mi ni otac nije vjerovao kad sam mu u telefonskom razgovoru rekla da ne planiram ići van već da sjedim i učim. Iako sam odgovorna, ne bih sad bila tu gdje jesam da nisam voljela studij i to što sam studirala. Ali se zaista i poklopilo puno toga. Mi smo mogli i učiti i izlaziti družiti se i na kraju smo svi diplomirali i skoro sve cure su danas doktorice znanosti. Težak je fakultet, treba sjesti i naučiti, ali ipak sve prođe kroz smijeh i veselje.„

          Energetiku je odabrala upravo zato što je nudila najviše. Transformacija na zelenu i obnovljivu energetiku sigurno će još potrajati, a svijetu će trebati znanstvenici koji će nas uvesti u 100 posto obnovljivo društvo i tu je Anamarija vidjela svoju ulogu i priliku za rad. Dubrovnik je turistička meka, a postaje i sve važnije odredište za studente. I turisti i studenti sve više promišljaju o održivoj budućnosti i biraju gradove koji idu ukorak s vremenom te su zato jednostavno konkurentniji.

          „Dubrovnik se razvija kao pametni grad i uveo je brojne novine kao car sharing, dizalicama topline grijemo gradski bazen, dosta se radi i na energetskoj obnovi i uvođenju obnovljivih izvora energije. Mi smo mala, ali bogata zemlja i trebamo te potencijale iskoristiti pametno i Dubrovnik o tome itekako promišlja i ide u korak s vremenom, ali trebamo sad već u petoj brzini ulagati u OIE. Imam puno ideja, a sad kad sam docentica počet ću polako uvoditi nove predmete koji će povezati energetiku i brodostrojarstvo.“

          Hiperaktivna znanstvenica Anamarija Falkoni već čitavo desetljeće izlaže svoje brojne znanstvene radove i stručne analize na znanstvenim konferencijama u nas i u svijetu, a često sudjeluje i u njihovim organizacijama te je članica brojnih konferencijskih odbora. Uspije i redovito objavljivati svoje tekstove u znanstvenim časopisima, a sve više obavlja i recenzije znanstvenih radova.

          „Ispunjava me rad sa studentima, ali me jednako tako ispunjava moj znanstveni rad. Teško mi je izdvojiti najdraži, ali sam izuzetno ponosna na svoj doktorski rad koji je iziskivao je puno rada i istraživanja, ali se isplatilo. To je odlično štivo s brojnim mogućnostima primjene. Isto tako jedan od najznačajnijih je svakako i znanstveni rad o energetskom planiranju i uvođenju električnih vozila u dubrovačku regiju uz 100 posto obnovljivi energetski sustav za napajanje tih vozila u kojem sam analizirala kako će njihovo širenje utjecati na mrežu i potrošnju električne energije. Taj mi je rad posebno drag, ne samo zato što ja aktualan već i zato što se nadovezivao na moj diplomski rad s kojim sam nekako otvorila vrata tom divnom svijetu znanstvenih istraživanja i shvatila da i tu leži moja strast.“

          Optimistična je kad pogleda u budućnost i sretna što je izabrala energetiku i u konačnici rad u prosvjeti. Netko je jednostavno trebao utrti put, a učila je od najboljih i sad to znanje prenosi dalje.

          „Nisam pogriješila tim odabirom. Danas je sve zeleno i obnovljivo, a moram pohvaliti i prof. Nevena Duića i prof. Gorana Krajačića i cijelu ekipu na energetici u Zagrebu. Oni stvarno neumorno promiču tu održivu budućnost i posvetili su svoje karijere tom cilju. Znanstvene radove koje sam dosad objavila i izlagala na konferencijama nastali su zahvaljujući njihovoj pomoći i savjetima. Evo i ja sad već deset godina radim sa studentima, držim nastavu, prenosim ne samo znanje već i kulturu ponašanja, a taj prijenos znanja me ispunjava više no što sam mislila. Bez razloga sam strahovala od toga da radim u prosvjeti s novim generacijama studenata. Život je potvrdio drugačije i poruka je 'Nikad ne reci nikad'. Danas učim studente o nečemu nešto što ima svrhu, što može promijeniti život svih na planetu i nema veće nagrade od te!“

          Sveučilište u Dubrovniku još uvijek nema odjel energetike i to je nešto čemu će se posvetiti u budućnosti. Na sveučilištu, u svom gradu, na skupovima i festivalima znanosti, ali i gdje god joj je ukaže prilika Anamarija Falkoni neumorno i strastveno promovira energetiku i obnovljive izvore energije. Pronađe dovoljno vremena za supruga i sina, čak ponekad zaigra i odbojku i neumorno objavljuje nove znanstvene radove.

          „Kad pogledam sve, ispunjena sam i sretna!“

          Uvesti svijet u budućnost u kojoj će energija biti obnovljiva i dostupna svima nije mali zadatak, ali Anamariju taj cilj ispunjava nadom i ponosom.