Dr. sc. Ana Kodba r. Lovrak nije oduvijek znala da će karijeru posvetiti energetici, no jednom kada je odlučila bila je sigurna kako će najbolju startnu poziciju na tržištu rada imati zahvaljujući diplomi Fakulteta strojarstva i brodogradnje. Zato je upisala željeni studij i činilo se kako će fakultet biti samo jedna postaja na Aninom karijernom putu, a pokazao se njenim odredištem. Ana danas radi na Fakultetu strojarstva i brodogradnje i sudjeluje u istraživačkim projektima Zavoda za energetska postrojenja, energetiku i okoliš. Okružena je vrsnim stručnjacima s kojima zajedno u kreativnom okruženju istražuje primjene novih tehnologija i razvojnih energetskih projekata koji su po mnogo čemu ispred svog vremena.

 

Ana je još u osnovnoj školi pokazivala veliki talent za fiziku i matematiku, a nisu joj bila strana ni sudjelovanja na natjecanjima iz matematike. Ova je rođena Đurđevčanka nakon osnovne škole završila i Gimnaziju Dr. Ivana Kranjčeva u rodnom gradu. Anin je otac radio kao konzultant za energetske projekte, a kako su često o njima raspravljali u njoj je rasla fascinacija prema čudesnom svijetu energetike i onome što donosi čovječanstvu. Dobro je proučila kako i gdje je studirati i nakon državne mature se prijavila na sve fakultete strojarstva u Hrvatskoj. Iako je upala na sve, odlučila se za studij u Zagrebu. I njezin je tadašnji dečko, sadašnji suprug, odlučio upisati Fakultet strojarstva i brodogradnje u Zagrebu.

 

 

„Imala sam jako dobar program u Gimnaziji u Đurđevcu, što je postalo jasno na studiju. Studirala sam s kolegama koji su završili prestižne zagrebačke gimnazije, ali ne smatram kako je moje znanje bilo manje kvalitetno od njihovog. Đurđevačka gimnazija je fantastična, a imala sam i odličnu profesoricu iz matematike pa sam vjerovala kako sam spremna za izazovan studij. Nakon fakulteta sam ostala u Zagrebu, no odličan je osjećaj što danas mogu surađivati sa svojim rodnim gradom, tako da od nedavno surađujem s Gradom Đurđevcom na jednom EUKI projektu na temu energetskih zajednica i energetskog siromaštva. Sjajno je vidjeti kako se moj rodni grad razvija, što mogu sudjelovati u razvojnim projektima i dočekivati nove studente iz svog grada na studij.”

 

Promatrajući oca i njegov rad na projektima kogeneracije na biomasu, koji su u to doba bili tek u povojima, shvatila je koliko je moderna energetika ispred svog vremena i kako je to grana koja je prepoznata kao izuzetno važna za neka od ključnih pitanja čovječanstva. Zato se veselila što će na drugoj godini studija moći krenuti na procesno-energetski smjer, iako je ovaj smjer, posve neočekivano, dobio ozbiljnu konkurenciju. Dugo je razmišljala koji je smjer najbolji za nju.

 

„Prva je godina prošla bezbolno, ali je zato druga bila malo ‘veselija’. Kao i mnogi, na neke ispite sam morala izaći više puta, ali sam imala veliku potporu roditelja, što mi je baš puno značilo budući da sam ponekad poprilično emotivno primila pad ili lošu ocjenu. Iako je kompleksna i jedan od težih kolegija, termodinamika mi je bila jedan od najdražih kolegija na fakultetu. Terma je kompleksna i teška, a s druge strane je prekrasna. Predavanja profesora Galovića su toliko zanimljiva da je teško ne zaljubiti se u taj predmet. On mi je jedan od omiljenih profesora sa studija, strastven, posvećen, fantastičan. Jedno vrijeme sam ozbiljno razmišljala i o tome da odaberem smjer termotehniku, no ipak sam se odlučila za energetiku, što se na kraju ispostavio kao pravi odabir za mene. Na trećoj godini smo započeli s nešto primjenjivijim kolegijima, a jedan koji me je posebno zainteresirao bio je kolegij osnove energetike, čiji je nositelj profesor Neven Duić. To je i prvi kolegij u kojem sam se susrela i s ekonomskim aspektima strojarskih projekata, koji su često i odlučujući faktor prilikom odluke o njihovoj implementaciji, a ekonomija mi je i osobno vrlo zanimljiva tema.“  

 

 

Za vrijeme preddiplomskog studija pojavila se i misao kako bi posao inženjerke u tvornici kotlova bio njen posao iz snova. Sva sreća pa je kroz program jedne prakse to uspjela odmah i provjeriti. Puna entuzijazma jedno je ljeto došla u Slavonski Brod, u tvornicu kotlova tvrtke Đuro Đaković.

 

„Provela sam cijelo ljeto ondje i upoznala se s projektiranjem i izradom manjih kotlova u njihovom pogonu. Bilo je to izvrsno iskustvo jer je odličan osjećaj vidjeti kako nešto što inženjeri projektiraju i konstruiraju radi u praksi. Ali sam nakon te prakse zaključila da ipak to nije moj posao snova. Očekivala sam više kreativnosti i inovativnosti, a posao koji sam imala priliku iskusiti je većinom zahtijevao slijeđenje normi i poštivanje pravila. Ja puno više volim dinamiku, mogućnost da sama utječem na teme kojima ću se baviti, teme koje otvaraju nove i neočekivane mogućnosti. To je ono što uistinu volim kod energetike, što je toliko široka i otvorena te što možeš raditi nevjerojatno različite stvari. Vjerujem da se i mi kao osobe uz naše interese mijenjajmo kroz godine tako da je velika prednost imati akademsku pozadinu koja omogućuje širok raspon mogućnosti zaposlenja. Isto tako, živimo u presudnom trenutku povijesti, kad naši energetski odabiri mogu utjecati na tijek povijesti i sudbine naše planete. Kad već živim u vremenu u kojem je energetika goruća tema, želim to iskoristiti i sudjelovati u tom razvoju. Neke teme o kojima smo učili na fakultetu sad su mainstream, o njima pričamo na kavama i druženjima, a imamo ih priliku i implementirati u svojim domovima te sami postati aktivni sudionici elektroenergetskog sustava.“

 

Vrijeme studiranja je dragocjeno i nosi mogućnosti kakve jedino studenti mogu iskusiti. Samo jedna od njih su putovanja, studijske razmjene i studiranje u inozemstvu. Tako je i Ana odlučila iskoristiti pogodnosti programa ERASMUS i malo putovati.

 

„Između četvrte i pete godine studija sam se odlučila za program odličnog fakulteta u Madridu. Fakultet Comillas Pontifical University glasi za jedan od boljih u Europi i brojne tvrtke šalju onamo svoje zaposlenike na dodatnu izobrazbu. Budući da je iznimno važan za industriju, fakultet ima iznimno visoke standarde i izvanredne profesore. Program studija i predavanja su koncipirana tako da natjeraju studenta na razmišljanje izvan okvira. Bilo je posebno zanimljivo predavanje u sklopu kolegija koji se bavi regulacijom elektroenergetskih sustava. Prva rečenica koju je profesor na početku predavanja izgovorio bila je: ‘Želim da znate kako u životu ništa nije pošteno, a vaša je zadaća postići da to što radite bude što manje nepošteno. Koju god odluku da donesete prema nekome će biti nepošteno, ali treba se gledati šira slika i trebate donositi odluke da se smanji šteta.’ Imali smo na tom kolegiju i nekoliko fiktivnih izazovnih situacija, provokativnih pitanja gdje smo se doista zapitali kako to riješiti. Kako postići rješenje koje je ne samo fer prema svima već i onemogućuje prevaru sustava. Može li se to uopće? Što je tu fer? Imali smo i jedan predmet - decision making - gdje smo učili više o psihologiji donošenja odluka. Tu smo istraživali koliko smo skloni predrasudama, koliko smo skloni držati se odluka koje možda nisu najbolje, ali smo već previše novca i truda uložili pa smo samim time previše povezani s projektom i ne možemo objektivno odlučiti. Isto tako, ispitivali smo svoj karakter na način jesmo li skloni minimizirati potencijalnu štetu naših odluka ili smo više skloni maksimizirati profit. Bilo je tu i drugih zanimljivih predavanja koja su mi proširila vidike. Odlično iskustvo!” “

 

 

Iako je u Madridu živjela tek pola godine uspjela se savršeno uklopiti i poput mnogih se zaljubila u temperament prekrasne španjolske metropole. U Madridu bila smještena u multikulturalnoj sredini te je dijelila stan sa studentima iz cijelog svijeta, a kako je većina njih govorila samo španjolski, to joj je omogućilo da brzo svlada osnove španjolskog.

„Imali su udrugu za internacionalne studente, a spletom okolnosti mene su postavili na poziciju pomoćnika turističkog vodiča. To mi je omogućilo da vikendima putujem u razne dijelove Španjolske u odličnom društvu internacionalnih studenata. U Španjolskoj sam živjela šest mjeseci, ali sam i kasnije putovala uz genijalni program Youth Exchange. To su bila dva tjedna raznih seminara i treninga koje financira EU. Išla sam i na BEST susrete. Osim tih putovanja zapravo je neprocjenjivo iskustvo upoznati se s drugim studentima, kroz seminare zaroniti dublje u svijet energetike. Bila sam aktivna i u Zagrebu u studentskoj udruzi za promicanje energetske učinkovitosti i savjetovanja (SUPEUS), gdje sam bila i član uprave. Iako oni ne putuju tako često, organiziraju odlične case study-e za studente te konferenciju 'Budućnost ugodnog stanovanja'. Izdaju čak i stručni časopis SUMA u kojem sam se po prvi put okušala sa pisanjem stručnih članaka. U udruzi su djelovali studenti FER, FSB-a, studenti građevinarstva, arhitekture i drugih tehničkih fakulteta te smo zajedno radili na projektima koji su nam pokazali kako je energetika postala multidisciplinarna znanost.“

 

 

Nakon Španjolske se vratila u Zagreb pisati diplomski rad. Ispostavilo se da je taj rad bio pun pogodak te ju je usmjerio prema novim znanjima koja su danas itekako tražena i cijenjena.

 

„Dobila sam temu mapiranja toplinskih potreba Grada Zagreba u smislu termo ekonomske analize. Tada sam se upoznala s GIS-om, odnosno s geoinformatičkim informacijskim sustavima. Bila mi je strana ta tema, ali s obzirom da je energetika jako povezana s geografskom raspoloživosti morala sam dublje istražiti to područje. Za rad je bilo potrebno ispitati kolike su toplinske potrebe grada, da li se isplati proširiti toplovod na nekom području. Na prvu mi se učinilo da GIS nije strojarska tema, ali se zapravo pokazao iznimno važnom strojarskom temom. Investicije u takve velike toplinske sustave ogromne su pa zato treba dobro istražiti i biti siguran da se isplate i da su potrebne. Svaki metar proširenja nosi intenzivan trošak. Zato sam naučila raditi u GIS-u, koji se ispostavio kao izuzetno važan alat na mojim budućim projektima te u sklopu mog doktorskog istraživanja. Drago mi je što danas studenti imaju mogućnost odabrati izborni kolegij u sklopu kojeg mogu naučiti koristiti GIS na konkretnim primjerima iz energetike, te što imam mogućnost pomoći im svladati korištenje ovog alata, što samostalnim učenjem često može biti kompleksan zadatak. Drago mi je da su njegovu važnost prepoznali studenti, da je veliki interes za taj predmet i veseli me da im mogu pomoći. Ja sam to sve morala sama, a oni to ne moraju.“

 

 

Važnost GIS-a su prepoznale i brojne energetske tvrtke u Hrvatskoj i često zahtijevaju to znanje pri zapošljavanju. Budući da je diplomski rad odradila maestralno, izvanredni profesor (tadašnji docent) Tomislav Pukšec joj je nakon diplomskog ponudio doktorat i rad u istraživačkom timu fakulteta.

 

„On mi je zapravo bio i šef na tom radnom mjestu. Vrlo brzo sam dobila sam priliku raditi u koordinacijskom timu jednog velikog Horizon projekta. Bilo mi je to vrlo izazovno, a opet sam bila počašćena povjerenjem koje su mi ukazali. Super mi je to radno mjesto jer se tamo kreće od premise da ti možeš, da si vrijedan i sposoban, a ne obrnuto. Bilo je trenutaka kad sam imala osjećaj da moj šef ima veće povjerenje u mene nego što sam ga ja imala. Zato sam bila izuzetno motivirana opravdati to povjerenje i predano sam radila. Što sam više poslova uspješno odrađivala, raslo je i moje samopouzdanje, ali i moje znanje. Isto tako, izuzetno mi je drago što u sklopu ovog posla imam priliku i sudjelovati na SDEWES internacionalnim znanstvenim konferencijama kao član organizacijskog odbora. Ove konferencije su se ispostavile kao izvrsna prilika za prezentiranje znanstvenih radova na temu mog doktorskog istraživanja, znanstvenu diskusiju te umrežavanje. Dodatno k tome, iskoristila sam i par prilika da kao doktorandica sudjelujem na raznim razmjenama istraživača.“

 

 

Na tom je radnom mjestu dobila i odlične kolege, poticajnu radnu sredinu, ali i vjetar u leđa da dokaže samoj sebi koliko može.

 

„Posao koji sam radila proteklih sedam godina doktorata bio je jako zanimljiv i izazovan. Zavod za energetska postrojenja, energetiku i okoliš sudjeluje u raznim istraživačkim projektima, kao što su primjerice HORIZON istraživački projekti koje je iznimno teško dobiti. Čini se da je jednostavno dobiti novac za te projekte, da se dijele kako kome padne na pamet, ali to je daleko od istine. Za te se projekte natječu najprestižniji studiji iz Europe, veliki instituti i poznata istraživačka imena. Prijava zahtijeva puno, puno truda i znanja. Izrazito je velika čast dobiti takav projekt, jer je stopa prolaznosti manja od 20%. Ponosni smo i sretni kad dobijemo novi Horizon projekt, ne samo zbog resursa koje ovakvi projekti donose za istraživačke svrhe, već i zbog znanja koje Hrvatska dobiva s njim, a Fakultet strojarstva i brodogradnje prepoznatljivost i vidljivost. Takvi projekti odašilju poruku da FSB u Hrvatskoj radi fantastične projekte, da ima super istraživače i odličan studij. Radila sam i radim s ljudima koji su izuzetni, vrhunski talenti, iznimni znanstvenici i istraživači. Sretna sam što dijelim prostor i vrijeme s njima. A atmosfera na poslu je odlična. Meni su ti dobri međuljudski odnosi izuzetno važni. Neki kolege su otišli dalje, na nove poslove. Neki su otišli van, neki su otišli u vrhunske organizacije u Hrvatskoj, a ono što je svima zajedničko je je da su na svojim novim pozicijama prepoznati kao izuzetni. Prijatelji smo i družimo se i izvan posla, a s nekima sam se i pokumila te su tako postali dio moje obitelji.“

 

Ani i njezinim kolegama su istraživački projekti na kojima su sudjelovali bili prilika za povezivanje i razmjenu znanja sa stručnjacima iz Europe i svijeta. A što je posebno važno ta su najnovija znanja odmah mogli u nastavi prenijeti studentima koji su tako uvijek bili u tijeku s modernim svjetskim sveučilištima.

 

 

„U ovih sedam godina moga rada radila sam na raznim projektima, a među ostalim i u užem koordinacijskom timu na važnim projektima Zavoda za energetska postrojenja, energetiku i okoliš. Ponekad sam radila i sa studentima i kroz neke izborne kolegije te sam im pomagala s diplomskim radovima. S mnogima kojima sam pomagala s diplomskim radovima sam u kontaktu, pratim njihove karijere i drago mi je što vidim da su uspješni, da su svi na dobrim poslovima, da su uspješni u tome što rade. Sve je veća potražnja za stručnjacima iz područja energetike, što naravno pozitivno utječe i na plaće tih pozicija.“

 

Uz rad na Zavodu polako je pisala i svoju doktorski rad, kod profesora Pukšeca. Izabrala je iznimno važnu temu: Ekonomsko i održivo iskorištavanje poljoprivrednih i industrijskih nusproizvoda za proizvodnju bioplina. Vrijeme masovne proizvodnje bioplina tek dolazi u Hrvatskoj, a njega nam diktira i EU. Bioplinska postrojenja važna su ne samo zbog proizvodnje električne energije i biometana već i zbog menadžmenta otpada.

 

 

„Nakon krize uzrokovane ratom u Ukrajini, EU je planom REPowerEU odredila da se zemlje članice trebaju do 2030. proizvoditi 35 milijardi kubičnih metara biometana, koji se dobiva pročišćavanjem bioplina iz bioplinskih postrojenja. Vjerujem da će trebati toj temi puno više pažnje posvetiti u Hrvatskoj, a ono u čemu kaskamo za Europom je zakonodavni okvir. Nemamo gotovo ništa u regulativi što se odnosi na biometan, nemamo propisane uvjete za utiskivanje biometana u mrežu, a ne znamo ni po kojoj bi se cijeni otkupljivao. Nismo ni svjesni da je 2030. iza ugla, a još smo manje svjesni činjenice da s biometanom možemo zamijeniti fosilni plin. Sve to govori da još nismo prepoznali njegovu važnosti za našu klimu, za proizvodnju domaće, sigurne, zelene energije, ali i obveza koje imamo kao članica EU. Isto tako, moramo biti svjesni kako veliki, strateški OIE projekti za proizvodnju biometana zahtijevaju ogromna ulaganja. Niti jedan investitor se neće odlučiti za ulaganje u zemlju koja nema jasan pravni okvir i jasno određena pravila.“

 

Ana ističe kako bi bila šteta zbog takvih propusta izgubiti tako važnu priliku za razvoj. Znanje iz njezina doktorata dostupno je svima onima koji se žele ozbiljnije pozabaviti ovom temom, a važno je i znati da imamo stručnjake koji nam mogu pomoći u razvoju ovog sektora.

 

„Nekad je inženjerski posao izrazito složen jer se susrećemo s problemima za koje ne znamo rješenje, ali je onda na nama da radimo na rješavanju tih problema. Jedan nam je profesor rekao da bi riječ inženjer preveo kao dovitljivac. I to je točno. Inženjeri se oslanjaju na svoju inovativnost, snalažljivost, dovitljivost kako bi pronašli rješenje za neki problem. Vjerujem da će energetika biti iznimno važna, da tek sad dolazi vrijeme revolucionarnih rješenja, revolucionarnih energetskih skokova u narednim godinama. Ne samo da nam to nalažu direktive EU već se i društvena klima mijenja. Raste broj kupaca koji više ne žele podržavati neke stare prakse pa će i sve tvrtke morati ulagati resurse da promijene svoje energetske odabire u smislu energetske održivosti. Isto tako, vjerujem kako sada multidisciplinarnost postaje sve važnija prilikom definiranje novih održivih rješenja. Trenutno sudjelujem u implementaciji jednog takvog multidisciplinarnog Horizon Europe projekta EYES HEARTS HANDS Urban revolution na temu Novog Europskog Bauhausa koji stavlja naglasak na definiranje i implementaciju rješenja koja nisu samo energetski održiva već i uključiva i estetski lijepa.“

 

Ana je prošle obranila svoj doktorski rad, a ističe kako joj je to bilo jedno posebno iskustvo.

 

 

„Nakon godina rada na doktorskom radu, bilo je izazovno toliko toga predstaviti u kratko vrijeme i osjećala sam veliko uzbuđenje na samom početku obrane. No jednom kada sam krenula i vidjela ponos i sreću u očima moje obitelji, mojih prijatelja, mentora i kolega nestala je sva trema i odlučila sam baš uživati u tom trenu i svemu što predstavlja. Iznimno je bogatstvo imati oko sebe ljude koji se istinski vesele mojim uspjesima.“

 

Ana je ove godine ponosno dočekala promociju svog doktorata, a na dodjelu diplome nije došla sama.

 

„U četvrtom mjesecu trudnoće sam došla na promociju doktorata. Nosim sina, a on i moj suprug te članovi moje uže obitelji bili uz mene na promociji. Karijera mi je iznimno važna, ali sad kad ostvarila neke važne ciljeve, vrijeme je da se posvetim obitelji. To je moja sljedeća avantura.“

 

Zanimanje koje odaberemo, najčešće je odraz naših unutarnjih težnji i snova. Ana sanja bolji svijet za sebe, za svoju obitelj, za cijelo čovječanstvo. I čini to sudjelovanjem u razvoju energetskih projekta koji kroje takvu, sretniju budućnost za sve nas.