Edi Kirasić radi u jednoj od najprestižnijih tvrtki u Hrvatskoj, a tek je na početku karijere. U posljednje dvije godine sudjeluje u radu istraživačkog laboratorija tvrtke Indeloop (interni Startup tvrtke DOK-ING) koja razvija napredno tehnološko rješenje za izdvajanje vodika iz otpada koji se ne može reciklirati. Mnogi ovom projektu predviđaju veliki uspjeh, a upisao se i među najbolje u Europi i nosi titulu Heroes of Hydrogen.

          Edi Kirasić u tinejdžerskim je godinama bio siguran da će zbog ljubavi prema kemiji studirati farmaciju. No prije završetka srednje škole i donošenja konačne odluke, odlučio je otići na razmjenu učenika u SAD i to u gradu Houstonu, u američkoj državi Teksas. Jednu je školsku godinu proveo u školi koju je pohađalo oko 2000 učenika kojima je na izbor bio dan veliki broj predmeta. Pored predmeta koje je moguće pohađati u Hrvatskoj, mogli su  se pohađati i predmeti izrada keramike, uvod u pravo i menadžment, fotografija, ekonomija, gluma, forenzika i još mnogi drugi.  Edi je odlučio upisati predmet napredne kemije koji se održavao svaki dan. U laboratoriju je imao priliku praktično primijeniti znanje iz kemije sudjelujući u raznim eksperimentima, a zahvaljujući upravo tom iskustvu brzo je shvatio da kemija ipak nije za njega. Kad se iz SAD-a vratio u rodni Ogulin morao je polagati razliku predmeta kako bi dobio srednjoškolsku diplomu.

           „Bio sam prvi srednjoškolac koji je iz Ogulina otišao na razmjenu učenika pa su se našli pred novim izazovom. Kako je program iz srednje škole u Teksasu bio potpuno drugačiji po povratku sam morao ponovno proći godinu po hrvatskom programu kako bih maturirao. Iako je taj dio bio težak jer sam istovremeno morao polagati dio 3. i čitav 4. razred i pritom se pripremati za državnu maturu, svakome bih preporučio razmjenu učenika ili studenata. Ja boravak u Teksasu neću nikada zaboraviti jer me oblikovao kao osobu i usmjerio u daljnji život."

          Edi je odlučio da će nakon mature upisati studij strojarstva. Iako nije bio siguran u odabir i nije u tom trenutku znao u kojem području želi razviti karijeru, htio je nešto izazovno, a i većina njegovih srednjoškolskih prijatelja se odlučila na strojarstvo. Odluka je pala na FSB jer je smatrao da pruža više mogućnosti od ostalih studija strojarstva u Hrvatskoj zbog veće cirkulacije ljudi i brojnih tvrtki koje se nalaze u Zagrebu. 

          „Prva je godina bila izazovna, ali sam se brzo snašao i prihvatio strojarstvo iako je bilo trenutaka u kojima sam razmišljao o upisivanju nekog drugog studija. No, kad sam nakon druge godine upisao Energetiku shvatio sam da je strojarstvo, odnosno energetika, najbolji odabir za mene. Energetika mi se svidjela jer zahtjeva, ne samo tehničko znanje, nego i znanja iz područja ekonomije, politike pa čak i psihologije. Ona pokriva toliko mnogo područja važnih za našu budućnost od proizvodnje energije, energetske učinkovitosti do rada na osmišljavanju novih tehnoloških rješenja. Studij energetike daje puno znanja, a ja sam i birao predmete koji nisu samo „strojarski“ već daju širu sliku i stavljaju pred mene izazove u nekim drugim područjima.“ 

          Priliku za povezivanje energetike s drugim područjima imao je tijekom izrade svog završnog rada preddiplomskog studija pod naslovom „Tehno-ekonomska analiza kogeneracijskog postrojenja spojenog na centralizirani toplinski sustav grada Ogulina“ gdje se vratio svojim korijenima i gdje je analizirao isplativost izgradnje kogeneracijskog postrojenja na otpadnu biomasu iz tvornice za proizvodnju parketa u Ogulinu i potencijal za spajanje na centralizirani toplinski sustav.

          Tijekom studija, Edi je obavljao studentske prakse i poslove na nekoliko mjesta. U Ogulinu je, u sklopu praske u HEP-u, prisustvovao remontu Hidroelektrana Gojak i Lešće. Zatim je pola godine radio u Energetskom institutu Hrvoje Požar. Tamo je upoznao svoju sadašnju šeficu i mentoricu Danicu Maljković.

          „U EIHP-u sam radio s Danicom i ostalim kolegama na analizi potrošnje toplinske energije nakon ugradnje razdjelnika toplinske energije u Zagrebu. Nakon EIHP-a, nastavio sam rad na centraliziranim toplinskim sustavima i zaposlio sam se na Zavodu za energetska postrojenja, energetiku i okoliš na FSB-u, gdje sam sudjelovao na projektu RewardHEAT koji je financirala EU, a u fokusu projekta bili su niskotemperaturni centralizirani toplinski sustavi. Na projektu sam puno naučio od Hrvoja Dorotića, ali i mentora Tomislava Pukšeca. U sklopu projekta izradio sam i diplomski rad na temu „Troškovi i prednosti prelaska na nisko-temperaturne centralizirane toplinske sustave“ gdje sam utvrdio područja na kojima su takvi sustavi primjenjivi i isplativi. Nakon diplome bilo mi je ponuđeno da nastavim s doktoratom, no nisam osjećao da su područja, i teme koje su mi ponuđene u tim područjima za mene, a i htio sam se što prije okušati u realnom poslovnom svijetu. To ne znači da u budućnosti ne bih volio nastaviti obrazovanje, ali to će onda biti neko multidisciplinarno područje koje će energetiku promatrati sa stajališta ekonomije, geopolitike, psihologije ili sličnog.“

          Tijekom studija radio je i u konzultantskoj tvrtki Apsolon, u Odjelu za energetiku, jer je htio steći iskustvo u privatnom sektoru. Tamo je radio na studiji spremnosti hrvatskih gradova i tvrtki na zelenu energetsku tranziciju koja je bila sjajan projekt.

          Nakon diplomiranja je bio otvoren natječaj za novo radno mjesto u području obnovljivih izvora energije u EIHP-u. Budući da je ondje odradio dobar dio studentske prakse, odlučio je javiti se na taj natječaj. Znao je da se treba dobro pripremiti za razgovor pa je odlučio potražiti savjet bivše kolegice iz EIHP-a Danice Maljković, koja je u međuvremenu postala direktorica tvrtke Indeloop.

           „Rekla mi je da dođem u laboratorij na Žitnjaku da popričamo. Pokazala mi je laboratorij, opisala projekte na kojima rade, ispričala mi viziju tvrtke. I dok sam čekao da popričamo o EIHP-u, dala mi je limenku Coca-Cola-e i upitala vidim li se možda kao dio Indeloop-a. Bio sam potpuno zatečen i ugodno iznenađen. To nije bio razgovor za posao, niti sam tamo došao s tom namjerom. Ali to je Danica, spremna iznenaditi i vidjeti više od onog što je na prvu vidljivo. I tako se moj dolazak tamo pretvorio u razgovor za posao i otada radim u području tehnologija proizvodnje vodika.“

          Prošle su već više od dvije godine koje je posvetio vodiku, na početku je radio kao inženjer energetike, a danas radi kao voditelj projekata. Looper, kojeg razvija Indeloop, je postrojenje koje pretvara nereciklabilni organski otpad u sintezni plin (koji se sastoji najviše od vodika i ugljikovog monoksida), a  koji se koristi za proizvodnju električne ili toplinske energije ili vodik. Upravo mogućnost proizvodnje energije i vodika, ali i ekološki prihvatljivo zbrinjavanje otpada na ovaj način, čini ovakvo postrojenje izuzetno traženim i to osobito u EU-u kako bi se postigli ciljevi dani u Zelenom planu i u REPowerEU.

         „Jedan od projekata na kojem trenutno radimo je izgradnja postrojenja za uplinjavanje nereciklabilnog tekstilnog otpada u Čakovcu. Taj projekt sufinancira Innovation Norway što pokazuje potencijal naše inovacije koji je daleko prepoznat. Inovacija koju razvijamo ima elemente kemije, mehanike, energetike i izrazito je kompleksna. Looper će kao ulaznu sirovinu koristiti nereciklabilni tekstil iz socijalne zadruge Humana Nova koji će se u našem postrojenju pretvarati u sintezni plin za potrebe grijanja u zimskim mjesecima. U našim ostalim projektima razmatramo i uplinjavanje mulja s pročistača otpadnih voda te nereciklabilne plastike za proizvodnju vodika ili potrebe grijanja. Također nas dosta zanima primjena našeg rješenja u različitim sektora, a osobito u obrambenom sektoru pored sektora za zbrinjavanje otpada. Nikad nisam mislio da ću sudjelovati u razvojnim projektima i vidim koliko je to izazovno. Mnogo vremena je potrebno, puno pokušaja i pogrešaka i još više novca, a često se događa da idemo jedan korak naprijed i dva unazad.“

          Na poslu se bavi i projektima povećanja energetske učinkovitosti cjelokupne grupe DOK-ING-a te izgradnjom fotonaponskih elektrana i dizalica toplina za pokrivanje potreba za energijom tvrtke. U proteklom periodu DOK-ING je izgradio fotonaponsku elektranu i dizalice topline u proizvodnom kompleksu u Zagrebu. Već iduće godine planiraju izgradnju nove fotonaponske elektrane kako bi DOK-ING učinili energetski samodostatnim upotrebom zelene energije.

          Osim rada na razvoju projekata, Edi vodi računa da se sve odvija kako treba dok se Danica i na domaćim i na međunarodnim platformama bori za bolje razumijevanje i stvaranje kvalitetnijeg zakonodavnog okvira koji bi omogućio da vodik proizveden u njihovom laboratoriju bude prihvatljiv u Europi. Zeleni vodik je samo onaj koji je proizveden elektrolizom uz pomoć energije iz obnovljivih izvora, dok ovako proizveden vodik nema kategorizaciju. Iako njihov vodik možda ima i veću vrijednost od zelenog vodika upravo zato što se dobiva u inovativnom procesu recikliranjem otpada koji bi inače morao biti spaljen, jer ga je nemoguće reciklirati.

          „Ja nisam znao da se netko u Hrvatskoj bavi ovakvim razvojem dok se nisam zaposlio u Indeloop-u. Fascinirao me projekt, ljudi koji rade na njemu, ali i DOK-ING koji kojem Indeloop pripada. DOK-ING je jedan od predvodnika inovativnih tehnologija u Hrvatskoj sa svojim autonomnim robotskim sustavima u području razminiranja, rudarstva, obrane i vatrogastvu. Malo tko zna da je baš DOK-ING osmislio prvi mali gradski hrvatski elektro automobil, sličan Smartu.“

           Za vlasnika tvrtke DOK-ING Vjekoslava Majetića kaže da je jedan od najproduktivnijih inovatora u Hrvatskoj. Iako je već u dobi kad bi drugi planirali uživanje u mirovini, on je nezaustavljiv.

          „On je pokretač svega, a na team buildingu imate osjećaj kao da je najmlađi među nama koliko energije ima. Toliko je zarazna, mladenačka i pokretačka ta njegova energija da je to doista fascinantno. Kad radi zajedno uz rame s Danicom, nezaustavljiv su tim i izrazito pozitivni ljudi. Danica je odlična šefica i mentorica. Na koje god radno mjesto dospijem u budućnosti ovo ću iskustvo pamtiti i svjestan sam činjenice da je teško naći ovakvu radnu atmosferu  i tim.“

           Kad pogleda unatrag, odluka da studira strojarstvo i energetiku pokazala se najboljim izborom i iznad svega ističe kako mu je srce na mjestu jer njegovo zanimanje pridonosi rješenjima za spas planeta.

            „Da radim s naftom ili plinom nekako bih osjećao da ne pridonosim budućim generacijama. Sunce, vodik, vjetar, to je ono što me zanima i gdje vidim svoj doprinos. Naravno, postoji još puno prostora za napredak u sektoru obnovljivih izvora energije, ali na tom trebamo raditi, a ne ga odbaciti i vraćati se u prošlost.“