Dominik Rašić voditelj je projekata u tvrtki Cirkularni energetski resursi, specijaliziranoj za razvoj i izgradnju elektrana na obnovljive izvore energije. Trenutačni fokus tvrtke usmjeren je na razvoj solarnih elektrana, vjetroparkova i kogeneracijskih postrojenja na otpad. Iako je u tvrtki tek godinu dana, Dominik je već ostvario zapažene rezultate radeći na ključnim projektima energetske transformacije.

Njegova strast prema energetici rodila se još tijekom studija, a njegov pionirski diplomski rad s temom „Analiza uštede stakleničkih plinova ostvarene korištenjem industrijskih ostataka i nusproizvoda za proizvodnju bioplina“, odredio je smjer njegove karijere. Za taj je rad osvojio nagradu za najbolji diplomski rad iz područja održivog razvoja energetike, voda i okoliša u akademskoj godini 2020./21., koju dodjeljuje Međunarodni centar za održivi razvoj energetike, voda i okoliša (SDEWES Centre). Od tada neumorno istražuje i doprinosi razvoju inovativnih, ali još uvijek nedovoljno prepoznatih područja energetike u Hrvatskoj.

 

Dominikov obrazovni put bio je sve samo ne uobičajen. U rodnom Slavonskom Brodu pohađao je osnovnu školu, a zatim se u Prirodoslovno-matematičkoj gimnaziji „Matija Mesić“, jednoj od boljih srednjih škola u državi, pripremao za studij na Akademiji likovnih umjetnosti. Slikanje je oduvijek bila njegova velika strast, ali jednako su ga fascinirale i prirodne znanosti – matematika, fizika i kemija. Istodobno ga je privlačila i arhitektura, pa je odluka o konačnom obrazovnom smjeru bila sve samo ne jednostavna.

Profesor likovnog predložio je Dominika za sudjelovanje u iznimnom umjetničkom projektu. Još kao učenik drugog razreda srednje škole, Dominik je s jednim kolegom iz škole bio među ilustratorima slikovnica temeljenih na bajkama Ivane Brlić-Mažuranić. Projekt je realiziran u suradnji s Gradskom knjižnicom i Gradom Slavonskim Brodom te predstavljen na manifestaciji U svijetu bajki Ivane Brlić-Mažuranić 2011. godine. Ilustrirao je Ribara Palunka i njegovu ženu (2011.), a zatim i Sunce djever i Nevu Nevičicu te Kako je Potjeh tražio istinu (2012.). Iako je taj projekt bio potvrda njegovih umjetničkih sposobnosti, s vremenom se sve više okretao prirodnim znanostima. Odustao je od Akademije likovnih umjetnosti i počeo intenzivno razmišljati o drugim opcijama.

 

„Znao sam da ću upisati neki tehnički fakultet, ali nisam bio siguran koji. Arhitektura mi je bila prvi izbor, no shvatio sam da ću teško uspjeti na prijemnom ispitu jer primaju vrlo mali broj studenata. Gimnazija pruža široko obrazovanje, ali mene su zanimali samo matematika, fizika i kemija, dok sam druge predmete zanemarivao, što mi je rušilo prosjek."

Odlučio je prijaviti se na više fakulteta: Fakultet strojarstva i brodogradnje (FSB) u Zagrebu, Građevinski fakultet u Zagrebu i Osijeku, Fakultet elektrotehnike i računarstva (FER) te studij matematike na PMF-u. Nakon odlično riješene državne mature, primljen je na sve fakultete koje je odabrao, a 2014. godine odlučio je upisati Fakultet strojarstva i brodogradnje.

„Ne znam zašto, ali na kraju je prevagnulo strojarstvo. Ne mogu reći da je bilo lako – nije. Čak sam izgubio jednu godinu. No, kasnije sam se uspio trgnuti, i kada sam shvatio da to ipak mogu, studiranje je postalo lakše. Pogotovo nakon što sam položio teške ispite s druge godine, sve je postalo jednostavnije. Studij sam završio u vrijeme pandemije. Vratio sam se kući u Slavonski Brod jer su se predavanja, ispiti, pa čak i obrana diplomskog rada odvijali online. Bilo je to čudno razdoblje."

Najveći utjecaj na njegovu karijeru imao je diplomski rad o proizvodnji bioplina iz industrijskih ostataka i nusproizvoda. Istraživao je gdje i u kojim industrijama nastaje najviše ostataka te koliko bi se energije moglo dobiti njihovom obradom.

„Najveći potencijal za proizvodnju bioplina imaju pivovare, vinogradarstvo i proizvodnja maslinovog ulja u regijama poput Slavonije, Dalmacije i Grada Karlovca. Istraživao sam deset lokacija u Hrvatskoj s najvećom proizvodnjom industrijskog otpada. Također sam proveo analizu emisija CO₂ povezanih s prijevozom ostataka od proizvodne lokacije do potencijalnog bioplinskog postrojenja. Ako bi transport tih ostataka imao prevelik ugljični otisak, tada proizvodnja energije ne bi ostvarila očekivane uštede emisija stakleničkih plinova. Uložio sam puno truda u taj rad i bio sretan što je taj trud prepoznat kada sam osvojio nagradu za najbolji diplomski rad.“

Diplomski rad izrađivao je pod mentorstvom profesora Tomislava Pukšeca, a najviše je surađivao s Anom Kodbom, koja mu je bila asistentica.

„Bila je stvarno izvrsna, ali i stroga. Odlično smo se razumjeli, stalno mi je davala ideje u kojem bi smjeru rad trebao ići. Nagradu sam osvojio i zahvaljujući njoj. Međusobno razumijevanje i podrška jedan su od razloga zašto su FSB, a u konačnici i energetika, odličan izbor studija.“

Nakon što je diplomirao na Fakultetu strojarstva i brodogradnje (FSB) u Zagrebu, suočio se s izazovom pronalaska posla u Slavonskom Brodu, što nije bilo nimalo jednostavno, osobito u vrijeme pandemije COVID-19. Godina 2021. bila je iznimno teška – nestabilnost na tržištu rada bila je izražena. Unatoč diplomi i stručnoj spremi, potražnja za inženjerima strojarstva bila je vrlo niska.

 

„Bilo je izazovno pronaći posao u Brodu pa sam se odlučio vratiti u Zagreb. Prvi posao koji sam dobio bio je u HŽ Putničkom prijevozu kao inženjer za vučna vozila. Bio sam odgovoran za organizaciju i održavanje vlakova i lokomotiva – pratio sam kada vlak treba na kontrolu, kada ga treba poslati na pregled i, u slučaju kvarova, organizirao popravke. Iako je posao bio precizan i tehnički zahtjevan, najviše me privukla mogućnost rada na razvoju novih vlakova na vodik i baterije u suradnji s Končarom. Nažalost, nisam imao priliku sudjelovati u tom projektu.“

 

Nakon nekog vremena, kolega zaposlen u tvrtki Soyak, koja se bavila razvojem geotermalnih projekata, javio mu je da tvrtka traži inženjera strojarstva. Dominik se odlučio prijaviti i ubrzo dobio posao, što je označilo prekretnicu u njegovoj karijeri. U Soyaku, koji je razvijao geotermalne elektrane, postao je dio investicijskog tima. Njegov je zadatak bio učiti kako se projekt razvija – od početne ideje do izdavanja uporabne dozvole i prodaje proizvedene energije. Rad na geotermalnim elektranama u svakom mu je segmentu bio fascinantan.

 

„Radili smo 2D i 3D seizmološka mjerenja, što znači da smo prelazili istražno područje kamionima koji stvaraju vibracije kako bismo dobili sliku podzemlja. Na temelju tih podataka izrađuje se model geotermalnog ležišta i odlučuje o daljnjim lokacijama bušotina te njihovim trajektorijama. A sam proces bušenja je nevjerojatan – možete bušiti pet kilometara u dubinu i onda, nakon tri ili četiri kilometra, odlučiti da treba skrenuti 15 stupnjeva udesno. Nevjerojatno mi je bilo učiti kako se cijevi postavljaju, kako se betonira na dubini od tri kilometra – sve to mi je bilo izvanredno iskustvo.“

 

Razvoj geoelektrana izrazito je složen proces. Osim što se ubrajaju u obnovljive izvore energije, te elektrane spadaju i u naftno-rudarsku industriju, zbog čega podliježu složenom zakonodavnom okviru, koji u Hrvatskoj često nije u potpunosti usklađen.

„Morao sam učiti od nule – proučavati sve o geotermalnim elektranama, zakone, podzakone i pravilnike kako bih mogao pružati podršku i, na neki način, voditi investicijski dio razvoja. To je zahtijevalo puno rada jer se prije toga nisam bavio zakonodavnim okvirom, a pogotovo ne tako kompleksnim kao što je onaj za geotermalne elektrane. Menadžeri su stalno propitivali naše odluke – ako nešto napišeš na papir, oni će opet pitati: ‘Jesi li siguran da je to baš tako?’ Onda i sam počneš preispitivati sve i moraš ući u svaki detalj.“

U sklopu ovog posla, Dominik je sudjelovao u procesima ishođenja lokacijskih dozvola, komunikaciji s ministarstvima i raznim organizacijama, a bio je uključen i u izgradnju i razvoj bušotina potrebnih za eksploataciju geotermalne energije na nekoliko lokacija u Hrvatskoj.

 

„Usprkos svim preprekama, uspjeli smo ishoditi dozvole i izbušiti dvije bušotine duboke više od 3,5 km kako bismo došli do temperatura od 180 °C, što je idealno za proizvodnju električne energije. Potvrdili smo da postoji komercijalno isplativo nalazište. No tada su se pojavili novi izazovi, jer je u sljedećoj fazi bilo potrebno dobiti eksploatacijsku dozvolu, a zatim i energetsko odobrenje – što u Hrvatskoj može trajati godinama.“

 

Srećom, imao je priliku vidjeti kako razvoj geotermalnih elektrana izgleda u drugim dijelovima svijeta i brzo je shvatio koliko Hrvatska zaostaje.

„Menadžer tvrtke Soyak iza sebe je imao pet izgrađenih elektrana u Turskoj, gdje od prvih dokumenata do izgradnje prođe samo 18 mjeseci. U Hrvatskoj, pak, 18 mjeseci traje samo izrada elaborata zaštite okoliša. Iako su turske elektrane manje od onih predviđenih za Hrvatsku, proces je isti i nikako ne bi smio trajati toliko dugo.“

 

 

Najviše je radio na razvoju geotermalne elektrane u Legradu, planirane snage oko 100 MW, koja zahtijeva čak 28 funkcionalnih bušotina i investiciju od 600 milijuna eura.

„Potrebna je bušotina kako bi se došlo do vode iz dubine, ali tu vodu nužno je vratiti kako bi sustav mogao kontinuirano funkcionirati. Bušenje samo jedne bušotine može koštati i do desetak milijuna eura, a pritom ne postoji jamstvo da se neće urušiti tijekom istraživanja. Taj trošak u potpunosti snosi investitor, što predstavlja ogroman rizik. No, ako se projekt pravilno izvede, geotermalna elektrana može raditi desetljećima i biti dugoročno održiv izvor energije. Ako se njome pravilno upravlja, voda iz dubina će neprestano kružiti uz minimalan pad temperature od 2-3 °C tijekom razdoblja od 25 godina. Osim što rade 24 sata dnevno, geotermalne elektrane mogu se koristiti i za balansiranje elektroenergetske mreže. Ne moraju uvijek raditi punim kapacitetom – mogu se prilagođavati potrebama mreže, što ih čini izuzetno korisnima.“

Unatoč svim izazovima, Dominik vjeruje u razvoj geotermalne energije u Hrvatskoj, ali upozorava da su nužne ozbiljne promjene u zakonodavnom okviru i regulatornim postupcima kako bi se sektor mogao razvijati.

„Podržavam ovu tehnologiju i njezin razvoj u Hrvatskoj, ali pred nama je još dug put. Trenutačno se na određivanje jedinične cijene električne energije od strane HERA-e čeka tri do četiri godine, što koči sve projekte. Ako želimo zaštititi domaću proizvodnju, postoje mehanizmi poput ograničenja izvoza električne energije, ali nikako ne bismo smjeli ograničavati cijene kao što to sada radimo. Tržište se uvijek samo izregulira, bilo kratkoročno ili dugoročno.“

Ubrzo je došao do točke u karijeri kada mu je trebala promjena, baš u trenutku kada je tvrtka Circular Energy Resources raspisala natječaj za radno mjesto projektnog menadžera. Iako su tražili kandidata s više iskustva nego što je imao Dominik, odlučio se prijaviti jer je želio nastaviti raditi u sektoru obnovljivih izvora energije, ali i energetske oporabe otpada. Osim toga, tvrtka je razvijala energane na otpad – upravo ono čime se bavio u diplomskom radu.

„U tom trenutku znao sam sve relevantne zakonske i podzakonske akte, dobro sam poznavao sektor i ljude, što je bilo od velike važnosti. Nema mnogo strojara u razvoju projekata – većinom su to elektrotehničari, ekonomisti, pa čak i pravnici. No, smjer energetike na FSB-u dao mi je znanje koje mi pomaže u razumijevanju tehnologije i principa rada energetskih sustava. Zato sam se samouvjereno prijavio na oglas – i dobio posao.“

 

Tvrtka u kojoj Dominik radi osnovana je u Hrvatskoj, a njezin vlasnik zaslužan je za razvoj i izgradnju nekoliko hrvatskih vjetroelektrana. Trenutni fokus tvrtke usmjeren je na solarne elektrane, kao i na razvoj hibridnih sustava koji kombiniraju solarnu energiju, baterije i vjetroparkove. Dominik u tom procesu igra ključnu ulogu kao voditelj projekata.

"Moj zadatak uključuje ugovaranje izvođača i podizvođača, naručivanje studija i elaborata koje ne možemo interno izraditi, kao i osiguravanje da sve ide prema planu i rokovima. Kada dobijemo potrebnu dokumentaciju ili dozvole, odmah ih prosljeđujemo dalje, jer su institucije spore i ne smijemo si dopustiti gubitak vremena."

Smatra da projekti na kojima tvrtka u kojoj sad radi sudjeluje ima prednost jer se projekti razvijaju uglavnom na privatnim zemljištima i to u industrijskim zonama, gdje nisu potrebni natječaji za energetska odobrenja. Uz obnovljive izvore energije, tvrtka se bavi i građevinom te trenutačno radi na projektu izgradnje rehabilitacijske bolnice i hotela. No, njega najviše raduju projekti energana na otpad.

"Trenutno tvrtka završava projekt energane na otpad u Latviji. Riječ je o srednje velikoj energani s kogeneracijom, koja omogućuje istodobnu proizvodnju toplinske i električne energije iz otpada. U Hrvatskoj još uvijek postoji skepticizam prema takvim projektima, a često ih nazivaju spalionicama, što nosi negativnu konotaciju. Međutim, takve su energane zapravo puno bolja opcija nego što se općenito misli, jer omogućuju učinkovito zbrinjavanje otpada uz istodobnu proizvodnju korisne energije."

Hrvatska tek kreće u planiranje takvih postrojenja. Prema Dominikovim saznanjima, Split i Šibenik pokrenuli su izradu dokumentacije kako bi utvrdili što bi se moglo izgraditi, no procjenjuje da će proći najmanje deset godina prije nego što Hrvatska dobije svoju prvu energanu na otpad.

 

„Veliki je otpor jer većina ljudi smatra da se u tim energanama otpad jednostavno zapali i ispušta štetne emisije u zrak. No, to ne mora biti tako – postoji mnoštvo filtera, sustav se stalno čisti i regulira, a mjerenja se provode neprestano. Često čak ni ne dolazi do izravnog izgaranja, već do procesa rasplinjavanja otpada, pri kojem se on zagrijava na visoku temperaturu i ispušta plin. Taj se plin zatim hvata, a njime se proizvode električna i toplinska energija, dok se preostali materijal može dalje iskoristiti.“

Ističe kako su tehnologije za reciklažu otpada i proizvodnju energije putem kogeneracije znatno napredovale te da takvi projekti, s obzirom na dugoročnu potrebu za održivim energetskim rješenjima, mogu biti ključni za budućnost. Na novom radnom mjestu primjenjuje stečena znanja i iskustva, koja su mu od velike pomoći u trenutnim projektima.

„I danas učim i još uvijek koristim znanja stečena u bivšoj firmi, posebice kada je riječ o razvoju projekata. Procedura za ove projekte jednostavnija je, ali i dalje mi je potrebna nadogradnja, pa puno učim od svog trenutnog direktora, koji je već izgradio projekte od stotine megavata diljem svijeta. To je zapravo ono što i ja želim – imati završene projekte iza sebe.“

Dominik trenutno radi i na jednom inovativnom projektu u sklopu Horizon programa, META BUILD, u kojem njegova tvrtka surađuje s Fakultetom strojarstva i brodogradnje. Cilj projekta je implementacija dizalice topline u toplinski sustav Velike Gorice, čime bi se fosilna goriva zamijenila obnovljivim izvorima energije. Njegova tvrtka zadužena je za dizajn i izvedbu sustava, a završetak projekta očekuje se u roku od godinu dana. Uz integraciju dizalice topline, istodobno se provodi odvojeni dio projekta, energetska obnova stambenog bloka u Velikoj Gorici, čime se zapravo provode dva odvojena, ali komplementarna projekta – energetska obnova zgrada i dekarbonizacija grijanja s ciljem povečanja energetske učinkovitosti i smanjenja emisija stakleničkih plinova."

„Super je što nastavim suradnju sa svojim fakultetom. Kad pogledam unatrag, mogu reći da su FSB i energetski smjer bili najbolji izbor i nisam se pokajao. Osim o osnivanju obitelji, sada razmišljam i o daljnjem obrazovanju – MBA studiju, kako bih proširio znanja iz ekonomije, financija i tržišta kapitala.“

 

Dominik je zahvalan što je imao priliku raditi na značajnim energetskim projektima koji su mu omogućili osobni razvoj i bolje razumijevanje energetskih izazova. A što je s njegovim slikarstvom?

„I dalje volim kreativno izražavanje i trudim se da moje prezentacije ne budu dosadne, ha-ha. Nakon studija, oženio sam svoju dugogodišnju djevojku, koja se preselila sa mnom u Zagreb. Kad smo kupovali namještaj za naš stan, osmislio sam i nacrtao dio namještaja. To se zapravo može povezati sa strojarstvom.“

Od studija do rada na pionirskim energetskim projektima, Dominikov put pokazuje koliko pravi izbor fakulteta može otvoriti vrata nevjerojatnim prilikama. Njegova strast prema inženjerstvu, obnovljivim izvorima energije i održivim rješenjima vodi ga prema projektima koji oblikuju našu budućnost. Odabrao je najbolji put, onaj koji spaja sve njegove talente.