Dominik Dominković od 2015. godine živi i radi u Danskoj. Zaposlen je na DTU, Danskom tehničkom sveučilištu na odjelu primijenjene matematike i računalne znanosti (DTU Compute). Mnogo je znanstvenih radova iza njega i trenutno radi na velikom danskom nacionalnom projektu, a usput i na pokretanju svog sturtup-a.

          Dominik posjeduje duh pravog istraživača i ne zadovoljava se stagnacijom na bilo kojem životnom polju. Njegova velika strast su osim znanstvenih i istraživanja zemalja, mjesta i planina. Strastveni je putnik i planinar. Kad je imao 18 godina, nakon završene srednje škole kupio je kartu za dvadesetodnevno putovanje Europom. Dio puta proveo je na sjeveru Europe te je posjetio Švedsku i Dansku koje su ga se toliko dojmile da je poželio jednog dana živjeti u Skandinaviji. I nekoliko godina kasnije ispunila mu se želja.

           Dominik je završio matematičku Petu gimnaziju u Zagrebu. Upisao je 2009. godine Fakultet strojarstva i brodogradnje iako ga je srce vuklo na FER (Fakultet elektrotehnike i računarstva). Kad je trebalo odabrati smjer shvatio je da energetika nudi najviše. „To je zanimljivo područje s puno promjena i već tada se pričalo dosta o decentraliziranim energetskim sustavima pa su mi obnovljivi izvori energije djelovali sve zanimljiviji. S druge strane moderna energetika ima dosta koncepata optimizacije i programiranja što mi je blisko. Pričalo se kako su studenti sa smjera energetike dosta proaktivni i tako sam se odlučio za taj smjer.“

          Studij nije bio lagan i pamti ispite koje je pripremao uz deset kava.

„Iako je bilo teško, neke su stvari bile lakše nego u srednjoj školi. Na fakultetu je bilo puno više predmeta koji su me zanimali, a bio sam u grupi sjajnih studenata. Bila je to talentirana generacija, a kad imate puno inteligentnih ljudi oko sebe lakše je učiti jer imate s kim razmjenjivati iskustva.“ 

          Tijekom studija postajalo je sve jasnije kako nakon fakulteta neće ostati u Hrvatskoj. 
„Nisam se ograničavao samo na Hrvatsku, mala smo država u smislu razvoja energetike i zaključio sam da bi bilo dobro otići u inozemstvo, razvijati se i stvarati kontakte.“ 

          U Danskoj i Švedskoj boravio je tijekom studentske razmjene, a diplomski je rad upisao na danskom Aalborg sveučilištu u Kopenhagenu. Vratio se u Hrvatsku i nakon kratkog zaposlenja u Zagrebu odlučio je tražiti posao u inozemstvu. Poslao je tri prijave i na kraju dobio poziciju za koji se prijavilo čak 196 ljudi. Prihvatio je ponudu za doktorat na Tehničkom sveučilištu u Danskoj. 

          „Eto prošlo je već sedam i pol godina kako sam u Danskoj. I super mi je. Što je najvažnije work-life balance je stvarno dobar iako se dosta radi. Priče da ovdje poslodavci tjeraju ljude u 16 sati doma ne drže vodu. Organizacija posla je odlična i puno je manje besmislene papirologije pa si ispunjeniji dok radiš čak iako je to duže od 7 ili 8 sati. I ako daješ berem mrvicu više od onog što se traži to se jako cijeni. U tom smislu i motivacija puno lakše dođe ako primijetiš da si nagrađen za trud koji si uložio.“
 

          Tijekom doktorata je dobio stipendiju za gostujuće boravke i tako je uspio uz znanstveni rad i putovati po svijetu. Gostovao je u National Renewable Energy Labu u Coloradu u SAD-u i na sveučilištu Nanyang Technological University u Singapuru. Tamošnji su kampus i laboratorij u kojima je radio bili zaista impresivni, a prvi je put vidio autonomna vozila u razvoju. Često je uzimao produžene vikende kako bi putovao jugoistočnom Azijom.    

          Doktorska tema, zbog koje je došao u Dansku, bilo je dugoročno energetsko planiranje za buduće pametne gradove. „U to se vrijeme prije pet, šest godina puno se pričalo o pametnim gradovima i o programiranju tijekom planiranja. To je spajalo moju staru ljubav prema programiranju, jer negdje nisam do kraja prežalio što nisam upisao FER ili oba fakulteta. Ali u tom sam doktorskom radu uživao, jer je bilo puno planiranja, programiranja, statistike, multidisciplinarnog pristupa. Nije lako pristupiti jednom takvom projektu jer moraš poznavati puno područja. Projekt se zvao Cities i bio je to danski nacionalni projekt u kojemu je sudjelovalo puno različitih stručnjaka s danskih i međunarodnih institucija.“ Na ovom je projektu Dominik surađivao i s profesorom Goranom Krajačićem, s FSB-a.
Doktorat je završio nakon tri godine, 2018. godine, a onda je prešao na odjel na kojem i trenutno radi. 
„Trenutno radim na temama koje su promijenjenije u industriji poput (kratkoročne) operativne optimizacije različitih postrojenja, vodenih sustava, podatkovnih centara i slično.  Velika je razlika između ovog i prijašnjeg rada na doktoratu. U ovom se sustavu i programu puno neposrednije i brže vide rezultati i brzo je jasno je li nešto korisno. Doktorat o energetskom planiranju gradova podrazumijeva planiranje kroz 15 godina, što znači da se rezultati ne vide odmah dok na ovom projektu produkti imaju puno direktniju upotrebu u industriji.“ 

          U Danskoj se mnogo raspravlja o održivosti velikih podatkovnih centara. Njihovo održavanje i hlađenje dosta je važna tema, jer postaju sve veći i zahtijevaju sve više energije. Upravo Dominik radi na rješavanju ovog problema i vodi istraživanje na velikom danskom projektu. 
Dominik se često druži s kolegama sa studija, ali i s bivšim profesorima koju su mu danas prijatelji. Ponajviše prof. Goran Krajačić, prof. Neven Duić i prof. Dražen Lončar. Redovito organiziraju ručkove, kavice, roštilje, a to je ono što „Energetičare“ čini drugačijim. 
„Nije bilo previše studenata na Energetici, možda smo se i zato tako povezali i ostali u dobrim odnosima. Ta katedra ima dosta široku mrežu poznanstava pa su mi profesori pomogli i s diplomskim radom kojeg sam pisao u Danskoj. Čak me je i nakon fakulteta kontaktiralo nekoliko tvrtki s ponudama za posao na preporuku mojih profesora s FSB-a.“

          Dominik ne voli stagnaciju pa se sedam i pol godina na jednom mjestu može činiti dugo, no nije bio statičan. Surađivao je i s drugim danskim sveučilištima i tako uspijevao putovati i upoznavati druga mjesta i stvarati nova poznanstva, važna za njegov profesionalni rad.  

          Ovo je značajna godina za Dominika. U suradnji s troje kolega pokrenuo je AI Energy startup koji uz pomoć vlastito razvijenog algoritma automatskog prepoznavanja krovova, prepoznaje kakva vrsta solarne elektrane treba biti instalirana na određenom krovu. „Većina vlasnika obiteljskih kuća kod planiranja krovne solarne elektrane obično preko preporuke nađe nekoliko izvođača i sa svakim iznova treba razgovarati i na kraju razmatrati ponude. To smo prepoznali kao problem koji možemo kvalitetnije riješiti automatizacijom, a kad vidimo da postoji veliki benefit za korisnike to je dosta velika motivacija. Web aplikacija će proraditi za Dansku u svibnju, uz očekivano brzo širenje na ostale EU zemlje u narednim godinama.“  

          Sjedište startup-a je za sad u Danskoj, no dugoročni je plan imati i razvojni ured u Hrvatskoj.  
Hrvatska, tvrdi Dominik, ima sjajne stručnjake i zato je idealna za daljnji razvoj tvrtke. 

Dominik tako planira svakih nekoliko godina napraviti važnu i veliku prekretnicu u životu, jer stagnacija nije opcija za njega. Kad to prilike budu dopuštale, radit će samo u svom startup-u.  

          Spreman je i za najveću prekretnicu u životu – ženidbu.  
Osim što će njegov startup u svibnju ove godine službeno početi s radom, isti mjesec će zaplesati na svojoj svadbi.  

          Dominikova izabranica je studirala fakultet koji je on želio upisati, FER i kao i on voli planinariti. Tijekom jednog posjeta Hrvatskoj upoznali su se na planinarenju, a danas planiraju zajednički život u Danskoj i obitelj. Dominik je spreman i za tu promjenu, a poticaj su mu danske obitelji koje i s malom djecom putuju i uživaju u istraživanju novih mjesta.

          Dominik je uspio spojiti svoju želju za putovanjima i istraživanjima u znanstvenom polju koje mu je srcu blisko u zemlji koju je odabrao na jednom proputovanju. Pokreće svoju tvrtku i sretan je jer će imati potporu buduće supruge u svim novim izazovima. To je njegov recept za sretan život.